Linkovi

Nacionalno groblje Arlington: Posvećeno tlo Amerike

  • Jagoda Bush

Nije najstarije, nije ni najveće, i samo je jedno od stotinu Nacionalnih groblja Amerike, ali svakako je najpoznatije i odavno je već postalo njeno posvećeno tlo, prava riznica njene povijesti – Nacionalno groblje Arlington.

Nasuprot Washingtonu, u Virginiji, na zapadnoj obali rijeke Potomac, Nacionalno groblje Arlington, na brežuljkastom zemljištu veličine 253 hektara, rezervirano je za pripadnike američkih oružanih snaga, članove njihovih najužih obitelji te za političke čelnike i druge istaknute ličnosti zemlje.

Vječno je počivalište za 400.000 Amerikanaca, muškaraca i žena, veterana svih ratova i vojnih akcija u kojima je Amerika sudjelovala – od Rata za nezavisnost protiv britanske krune i španjolsko-američkog rata, do Prvog i Drugog svjetskog rata, Korejskog i Vijetnamskog, zatim Zaljevskog rata i svih vojnih sukoba u zadnjih desetak godina.

Prvi pokop obavljen je na Arlingtonskom groblju prije 149 godina, u svibnju 1864. godine. Pokopan je bio jedan zarobljeni vojnik vojske Juga koji je umro u jednoj washingtonskoj bolnici. U lipnju iste godine, samo mjesec dana kasnije, tadašnji ministar rata Edwin Stanton i službeno je groblje u Arlingtonu odredio kao vojno groblje.

Počivaju na njemu tisuće i tisuće javnosti nepoznatih američkih vojnika, ali i nekih čija imena su dobro poznata diljem svijeta. Predsjednik John Kennedy, njegova supruga Jacqueline, i predsjednikov brat Robert Kennedy. Zatim, istraživači Arktika admiral Robert Peary i Matthew Henson; Pierre L’Enfant, tvorac urbanističkog plana Washingtona i desna ruka prvog predsjednika Georgea Washingtona, u Ratu za nezavisnost protiv Britanaca; William Taft, dvadeset i sedmi predsjednik Sjedinjenih Država; više vojnih zapovjednika među kojima i generali John Pershing i Omar Bradley; nekoliko sudaca Vrhovnog suda Sjedinjenih Država, među njima - Thurgood Marshall; vojni kirurg Walter Reed; također, tvorac novog kriminalističkog romana Dashiell Hammett, veteran Prvog i Drugog svjetskog rata; glumac Lee Marvin, marinac teško ranjen u Drugom svjetskom ratu; prvak teške kategorije Joe Louis, zvan “Brown Bomber,” također veteran Drugog svjetskog rata; Glenn Miller, najdraži američki bandleader; spomen-grob je tu i posadi Challengera koji je, 1986. godine, eksplodirao 73 sekunde nakon lansiranja; a na arlingtonskom groblju pokopano je i više od 3.800 afričkih robova.

Godišnje, blizu pet milijuna Amerikanaca posjeti Nacionalno groblje u Arlingtonu, da bi odalo poštu veteranima, predsjednicima i drugim poznatim ličnostima iz američkog javnog života. Ili da bi, jednostavno, uz druge značajne washingtonske spomenike nogom kročili na to posvećeno tlo Amerike. Od Arlingtona, veće je samo Nacionalno groblje u Farmingtonu, na Long Islandu, ali Arlington ima posebno mjesto u srcima Amerikanaca.

Ako na groblju nemaju nikoga svoga, onda najčešće odlaze do groba Johna F. Kennedyja i do grobnice neznanog vojnika. Prvi neznani vojnik na Arlingtonskom je groblju pokopan 11. studenog 1921. godine, na Dan primirja kojim je završen Prvi svjetski rat. Tog dana, na treću godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata, iste su svečanosti održane u čast neznanog vojnika i u Engleskoj i Francuskoj, u Westminster opatiji i Trijumfalnoj kapiji. Prvog lipnja 1954. godine, Dan primirja, potpisom predsjednika Dwighta Eisenhowera, u Sjedinjenim Državama postaje Dan veterana, u spomen američkim vojnicima svih ratova.

Arlington će još dobiti i grobnicu neznanog vojnika Drugog svjetskog rata, Korejskog te Vijetnamskog rata. Zahvaljujući tehnologiji, napretku u medicini i metodama identifikacije poput DNK, u slučaju neznanog vojnika iz Vijetnamskog rata ustanovljeno je, 1998. godine, da se radilo o poručniku Michaelu Blassieju, pilotu iz St. Louisa. Njegovi posmrtni ostaci vraćeni su njegovoj obitelji i ta je grobnica otada prazna, u njoj vjerojatno neće više nikad biti neznanog vojnika. Ostaju uklesane samo riječi – Ovdje počiva, u vječnoj slavi, američki vojnik, samo Gospodu znani.

Nacionalno groblje u Arlingtonu aktivno je groblje, sprovodi su svakoga dana, godišnje oko 7.000 pogreba. Očekuje se da će ono dosegnuti svoj kapacitet do 2020. godine i onda doista postojati samo kao – posvećeno tlo Amerike.
XS
SM
MD
LG