Ime gitarista Jeffa Goluba poznato je mnogim ljubiteljima rock-and-rolla, a i mnogim ljubiteljima jazza, ali na albumu “Three Kings” Golub se opet (2009. izdao je “Blues For You”) vraća svojoj prvoj ljubavi, svojim korijenima, jednostavnosti i otvorenosti i neposrednosti bluesa, na albumu kojim odaje poštu trojici “kraljeva bluesa”...
Rođen 1955. godine, u Akronu, u Ohiju, Jeff Golub je kao tinejdžer slušao jazz-gitarista Wesa Montgomeryja što ga je i potaknulo da kasnije upiše studij glazbe na Berklee Music College, u Bostonu. Kao jazz gitarist, Jeff iza sebe ima 6 solo albuma i tri kao vođa instrumentalnog ansambla Avenue Blue. Većina ga ipak vjerojatno zna po njegovom radu s Rodom Stewartom, kojega je pratio sedam godina, na četiri albuma i pet svjetskih turneja. Prije Stewarta, odmah po dobijanju diplome s Berkleeja, radio je s jednim drugim rockerom, Billyjem Squireom, na njegove tri svjetske turneje i sedam albuma. No, uz Wesa Montgomeryja, jazz/rock/blues gitarist Jeff Golub je odrastao slušajući i Muddyja Watersa i Buddyja Guya i trojicu majstora bluesa koje također smatra svojim uzorima – B. B. Kinga, Alberta Kinga i Freddieja Kinga. Njima je sada i posvetio album “Three Kings” i otvara ga, sa Jeff Golub Bandom i legendarnim vokalistom/pijanistom iz New Orleansa Henryjem Butlerom, impresivnom verzijom one jump blues majstora Louisa Jordana, poznate nam iz B. B. Kingova repertoara - Let the Good Times Roll....
Na albumu “Three Kings” trinaest je pjesama – deset blues standarda poznatih čak i usputnim slušateljima bluesa i, za dobru mjeru, tri originala Jeffa Goluba, kojima je inspiracija bio jedan od Kingova.
B. B. King je zastupljen sa četiri – Let the Good Times Roll, Help the Poor, Every Day I Get the Blues i njegovim najvećim hitom, “klasikom klasika” - The Thrill Is Gone, instrumentalna verzija, divnog i raskošnog aranžmana. Albert King sa dvije koje je on proslavio – Oh, Pretty Woman i Born Under A Bad Sign...
Nema na “Three Kings” nekih radikalnih reinterpretacija – Golub zadržava strukturu svake pjesme, ali nema ni pokušaja repliciranja. Tehnički govoreći, on je bolji gitarist od sva tri “kralja.” Ono što je B. B. Kinga i Alberta Kinga i Freddieja Kinga učinilo “kraljevima blues gitare” njihov je trenutačno prepoznatljivi stil. Ali sa svojim modernim pristupom, dinamični gitarist Jeff Golub, uz pratnju sjajnog benda i trojice gostiju – već spomenutog Henryja Butlera te gitarista Sonnyja Landretha i Robbena Forda i sa vlastitim, zavidnim gitarističkim umijećem, uspijeva od staroga učiniti opet nešto novo. Svi zajedno, svojim majstorskim interpretacijama oni prenose bit i jednog i drugog i trećeg Kinga. “Three Kings” bi trebao biti kandidat za jedan od najboljih ovogodišnjih blues albuma!
Freddie King je zastupljen klasicima I’m Tore Down, Freddie’s Midnight Dream i Have You Ever Loved A Woman. U potonjoj, kao i u nekoliko drugih na albumu “Three Kings,” Jeff Golub vokal prepušta Butleru i pušta svoju gitaru da ona (izvanredno) govori za njega...
