Kao srbijanski vojni zapovjednik tijekom rata u Bosni i Hercegovini, Mladić je bio odgovoran za ono što se smatra najvećim zločinom u Europi od Drugog svjetskog rata – masakr tisuća muslimanskih civila u Srebrenici, tad zaštićenoj zoni Ujedinjenih naroda. Odgovoran je za 43 mjeseca dugo granatiranje Sarajeva – što je bila najduža opsada nekog grada u povijesti suvremenih ratova.
Svakodnevno građani glavnog bosanskohercegovačkog grada bili su mete bosanskih Srba pod zapovjedništvom Ratka Mladića. Medijska izvješća diljem svijeta pokazivala su uništavanja počinjena nad lokalnim stanovništvom. Mladić je rođen 12. ožujka 1942. godine u selu Kalinovik, u Bosni i Hercegovini. Odgojen je u Titovoj Jugoslaviji gdje je pohađao akademiju JNA u Beogradu. Popeo se do čina pukovnika.
Daniel Serwer iz Američkog instituta za mir kaže da je Mladić zlouporabio svoj vojni čin i titulu. "Teško mi je izgovoriti bilo kakav vojni čin ili titulu ispred njegova imena, jer njegovo ponašanje nije bilo samo neprofesionalno, već apsolutno ubilačko".
Kako se Jugoslavija počela raspadati 1991, Mladić je prekomandiran u Knin sjedište pobune hrvatskih Srba. Godinu dana kasnije promaknut je u čin general pukovnika i preuzeo je punu kontrolu nad snagama bosanskih Srba, koje su počele s borbama za neovisnu državu nakon što je Bosna i Hercegovina proglasila neovisnost.
Analitičari kažu da će Mladić ostati najbolje upamćen po srbijanskom napadu na Srebrenicu. Stručnjak za Balkan Edward Joseph podsjeća kako su bosanski Srbi prvo okružili Srebrenicu u koju su se tisuća civila sklonile od srbijanske ofenzive. "U srpnju 1995. godine Srbi su napokon preuzeli Srebrenicu, unatoč tome što je bila riječ o zaštićenoj zoni Ujedinjenih naroda – tamo su se nalazile nizozemske snage koje su imale mogućnost da pozovu NATO snage da izvrše zračne udare. Međutim, to su bili samo simbolični udari, a nizozemske snage nisu efikasno zaštitile zaštićenu zonu ni njene stanovnike. Žene su uglavnom odvožene autobusima – žene i djeca su odvoženi autobusima – a muškarci, uključujući i neke dječake, pokupljeni su i pobijeni tijekom trodnevnog razdoblja. Riječ je o najmanje 7 tisuća njih, prema podacima Međunarodnog Crvenog križa, a to je inače najniža procjena srebreničkih žrtava".
Novinar Duško Doder bio je u blizini Srebrenice u to vrijeme i prisjeća se kako je prvi put čuo za masakr od jedne starice koja je izišla iz grada. "Vozio sam je, a ona nam je opisivala da su ubijali tisuće ljudi – i da ih okupljaju na stadionu. Nisam mogao vjerovati. Mislio sam da starica malo pretjeruje. U prvim izvješćima koja sam pisao spominjao sam stotine, jer jednostavno nisam mogao vjerovati da bi se takvo nešto moglo dogoditi".
Haaški Tribunal podigao je optužnicu protiv Mladića i Karadžića za ratne zločine, genocid i zločine protiv čovječnosti. Procjenjuje se da je tijekom rata u Bosni i Hercegovini poginulo 100 tisuća ljudi, a više od milijun ih je ostalo bez domova. Nakon rata Mladić se vratio u Beograd gdje je – vjeruju stručnjaci – uživao podršku i zaštitu Slobodan Miloševića. Međutim, nakon što je Milošević uhićen i prebačen u den Haag, Mladić se počeo skrivati.
Edward Joseph kaže da je Mladić morao imati podršku među srbijanskim vojnim i obavještajnim establishmentom. "Jasno ne možete toliko dugo biti u bijegu ako ste poznata osoba a da vam netko ne pomaže. Kao drugo, moramo istaknuti, da je Mladić kao vojni zapovjednik imao spektar saveznika i vrlo vrlo snažnu i široku podršku stanovništva, mnogo širu i dublju negoli Radovan Karadžić".
Stručnjaci poput Charlesa Kupchana iz Vijeća za vanjsku politiku, kažu da je hvatanje ovog optuženog ratnog zločinca prvi korak u procesu pomirenja među različitim etničkim skupinama u regiji. "Ako uzmete neki duži vremenski okvir, vidjet ćete da su ovakvi događaji važni za ozdravljenje zajednice, za kolektivno ozdravljenje, ta uhićenja, ta suđenja, te optužnice igraju važnu ulogu čak i na osobnoj razini, jer postoji osjećaj da je pravda zadovoljena".
Kupchan i drugi analitičari vjeruju da je s Ratkom Mladićem iza rešetaka, nakon što je Karadžić već završio u den Haagu, uklonjena glavna prepreka srbijanskom punom članstvu u Europskoj uniji.
