Linkovi

Iran izbjegava suočavanje sa realnošću

  • Ravi Khanna

Iran izbjegava suočavanje sa realnošću

Iran izbjegava suočavanje sa realnošću

Politički haos raširio se po Srednjem Istoku, uzrokujući ubrzan kraj decenija autokratske vlasti u Egiptu i Tunisu, i dovodeći do novih demonstracija u Iranu.

Anti-vladini protesti nisu nešto novo za Iran. Oni se periodično obnavljaju od 2009. godine nakon osporene reizborne pobjede predsjednika Mahmouda Ahmadinejada.

Ali ovi novi protesti stvaraju iranskim liderima nove probleme, kažu ovdašnji analitičari: Kako irenske vlasti mogu javno odavati podršku protestima na drugim mjestima na Srednjem Istoku i povezivati ih sa svojom Islamskom Revolucijom iz 1979, a onda nemilosrdno gaziti opozicione grupe u sopstvenoj zemlji? Američki državni sekretar Hillary Clinton nedavno je ukazala na tu, kako je rekla, hipokriziju iranske vlade:

- Režim koji već tri nedjelje uporno slavi ono što se dogodilo u Egiptu, sada kad ima priliku da dozvoli svom narodu ista prava koja su tražili za egipatski narod - još jednom pokazuje svoju pravu prirodu.

Jim Phillips iz Fondacije Heritage kaže da iranski lideri izgleda odbijaju da se suoče sa realnošću:

- Ovo je eho onoga što se dešavalo 2009. , kad je Zeleni Pokret ustao protiv očito pokradenih izbora. Dio pozadine protesta je isti i u Iranu. Kao i drugdje u arapskom svijetu i u Iranu je mnogo mladih, pred kojima je sumorna perspektiva zbog visoke nezaposlenosti, rasta cijena hrane, nedovoljno stanova, a uz to nemaju ni dovoljno političkih sloboda.

Cameron Abadi iz magazina Foreign Policy iransku reakciju na okolne pobune vidi kao ironiju:

- Iranski utjecaj, kako stvari sada stoje, mogao bi dobro porasti zbog ovih revolucija u arapskim zemljama. U isto vrijeme, narod Irana vapi za promjenom. Tamošnja vlast u zvijezde kuje ono što se dogadja u susjednim zemljama, dok to suzbija u sopstvenom narodu. To je vrlo slabašna pozicija.

Jim Phillips kaže da bi predsjednik Barack Obama trebao da preispita svoju politiku u vezi sa kršenjima ljudskih prava u Iranu u svjetlu nemira na Srednjem Istoku:

- Iznenadjujuće kako je brzo administracija pružila podršku egipatskoj opoziciji, dok se drži uzdržano i ne čini to isto u Iranu. Po meni, više je razloga za prozvati zvanični Iran, pa čak i Libiju.

Barbara Slavin iz Atlanskog Vijeća kaže kako je opozicioni pokret u Iranu izvoran i utjecaj Bijele Kuće na njih je ograničen. I ona takodje vjeruje da bi iranska vlada, ali na kratke staze, mogla imati koristi od vrtloga na Srednjem Istoku:

- Sigurno je da oni mogu donekle profitirati od pada sa vlasti tipova poput Mubaraka, ili tunižanskog BenAlija. Oni jednostavno mogu reći da su pali diktatori koje je podržavala Amerika. Nekad su ljudi u tim zemljama na Iran gledali sa odredjenim uvažavanjem, dopadalo im se to što je Ahmadinejad bio tako oštar prema Izraelu. Ali, ako na vlast u arapskim zemljama dodju autentične i popularne vlade, Ahmadinejad ljudima više neće trebati kao heroj.

Ono što ljudi širom tog regiona žele, kažu gospodja Slavin i drugi analitičari, jesste politička sloboda, a ona još uvijek može doći i u Iran. Ali, za sada, tamo svaka želja za reformama nailazi na brutalan odgovor vlasti.

XS
SM
MD
LG