Linkovi

Meksiko: "Volim kuhinju, nosim kecelju, kuharsku kapu, masku.... radim, radim"


Mexico bread

Mexico bread

Majčina pomoć mu je, ipak potrebna, ali ne u kuhinji, nego na ulici i u gradskom prevozu. Kada se Alen nađe u pekari, to je već nešto drugo.

U Gvadalahari u Meksiku, organizaciji privatne fondacije za specijalno obrazovanje dvije godine organiziraju se tečajevi koji će omogućiti osobama, i mladim i nešto starijim sa pshiho-fizičkim ograničenjima, da ovladaju znanjem i vještinom pravljenja kruha i kolača. Najmlađim polaznicima tih tečajeva je 15-ak godina, najstarijim i 38. Uspješan završetak tečaja je velika mogućnost da nađu i zaposlenje.

Obuka polaznika tih tečajeva organizirana je pekari Damor, prije dvije godine namjenski osnovanoj pri Fondaciji za podršku obrazovanju i osposobljavanju osoba sa psiho-fizičkim ograničenjima. Dužina obuke ovisi o mogućnostima svakog pojedinca. Većina njih boluje od Down sindroma.

Direktorica Fondacije i osnivačica pekare Damor Gvadalupe Areola ističe:

"Osnovna ideja je - ne smatrati osobe sa ograničenjima kao osobe kojima treba u svemu i svaki dan pomagati. Ne. Ono što je bitno je omogućiti im da rade u skladu sa njihovim individualnim mogućnostima, pružiti im priliku da ne sjede i čekaju da im vladine službe ili neko drugi nešto da."

Alen Karion je jedan od polaznika tečaja koji boluje od Down sindroma. Bivao je, ranijih godina, uključivan u neke druge programe obuke i osposobljavanja, ali bez uspjeha. Sada, u pekari Damor, Amor uspijeva, kaže njegova majka Maria Kintero:

"Moj sin mijesi tijesto, pere posude, pomaže... Pravi kolače i često kaže .... naučili su me da sve to radim."

Majčina pomoć mu je, ipak potrebna, ali ne u kuhinji, nego na ulici i u gradskom prevozu. Kada se Alen nađe u pekari, to je već nešto drugo:

"Volim kuhinju, nosim kecelju, kuharsku kapu, masku.... radim, radim" – kaže on.

Ektor Figeora je slijep. Sekretar je Vijeća za prodršku i brigu o hendikerpiranim osobama meksičke savezne države Halisko. On takođe ističe:

"Za sve nas je izuzetno važno da budemo dio naših zajednica, da imamo posao, da radimo. Osjećamo se korisnim, produktivnim, osjećamo da imamo i prava i obaveze."

Više vrsta kruha, peciva i kolača prodaje se na obližnjem univerzitetu i u više kafeterija. Zarada se, nakon pokrića troškova, ulaže u poboljšanje radnih prostora i odavaja za školarinu novih polaznika. Sa širenjem prodaje i u drugim prodajnim objektima u Gvadalahari u Fondaciji se nadaju da će uskoro biti u prilici da obuka u pekari Damor bude besplatna. Sada je cijena tečaja oko 160 dolara.

Studentica lokalnog univerziteta Hulieta Ornelas, česti kupac proizvoda pekare Damor, za kolače koje prave polaznici tečaja kaže da su vrlo ukusni i da joj primjer polaznika na svojevrstan način otvara oči:

"Mislim da, bez obzira bili mi osobe sa ograničenjima ili bez njih, svi na neki način imamo, i trebamo imati, podjednake mogućnosti na ostvarimo ono što, i pojedinačno i grupno možemo."

Za polaznike tečaja u pekari Damor slijedeći krupan korak je zapošljavanje izvan pekare. U Fondaciji za podršku obrazovanju i osposobljavanju osoba sa psiho-fizičkim ograničenjima su uvjereni će to biti uskoro.

XS
SM
MD
LG