Ovaj je mjesec iz jednog hotela u južnoj Kaliforniji ukraden crtež glasovitog nizozemskog slikara Rembrandta van Rijna. Djelo je procijenjeno na 250 tisuća dolara. Crtež je brzo bio pronadjen, medjutim tri Rembrandtova platna ukradena prije dvadeset godina iz muzeja Isabella Stewart Gardner u Bostonu još uvijek nisu. To je bila najveća kradja umjetnina u američkoj povijesti. Anthony Amore, stručnjak za sigurnost, i novinar Tom Mashberg napisali su knjigu o kradji Rembrandtovih slika.
Na dan svetog Patricka 1990. dvojica muškaraca odjevena u policijske uniforme ušli su u muzej Isabella Stewart Gardner u Bostonu. Uz pomoć lisica i ljepljive trake onesposobili su čuvare i ukrali 13 umjetnina, medju kojima su bila tri Rembrandtova platna, te po jedno Vermeera i Maneta. Plijen je ukupno bio vrijedan nekoliko stotina milijuna dolara.
Petnaest godina kasnije, Anthony Amore, bivši dužnosnik Ministarstva domovinske sigurnosti postavljen je za šefa sigurnosti tog muzeja. Istražujući tu kradju on se zainteresirao za kradje umjetnina općenito i povezao se s novinarom Tomom Mashbergom. Napisali su knjigu o kradji Rembrandtovih slika.
Rembrandt je kako se čini među kradljivcima umjetnina vrlo popularan - odmah iza Picassa. Mashberg kaže da je to zbog Rembrandtove slave: "Rembrandtovih djela ima barem tisuću po Americi, Europi i drugdje po svijetu. Njegovo je ime poznato i najobičnijim kriminalcima. No uistinu nas je iznenadilo da je posljednjih stotinu godina bila čak 81 kradja Rembrandtovih slika. Jednu od tih slika, portret njegove žene, kriminalci su spalili u strahu da ce biti uhvaćeni."
Medjutim Amore kaže da u 80 posto slučajeva umjetnička djela su pronadjena neoštećena.
Nije neuobičajeno za kradljivce umjetnina da rade gluposti. Za primjer Amore navodi bandu koja je 1972 ukrala Rembrandtovu sliku St. Bartholomew, kao i djela Pabla Picassa i Paula Gauguina iz muzeja Worcester u Massachusettsu: "Zaista je nevjerojatno da lopovi ne samo da su se odmah počeli hvaliti o svojoj kradji, što je dovelo do njihovog uhićenja, nego je i kolovodja bande sakrio Rembrandtovo platno u svinjskoj staji nedaleko od njegove kuće."
Za razliku od dijamanata ili zlata, tvrdi Mashberg, vrijedne umjetnine teško se preprodaju. Lako ih je prepoznati, te za njih nije lako naći kupca bez privlačenja pozornosti. Lopovima je jako teško riješiti ih se.
"Imali smo vise slučajeva kad su kradljivci jednostavno odustali i ostavili slike na nekom javnom mjestu, u parku ili u zeljeznickoj stanici, i onda pozvali policiju da ih uzmu. Bilo im je dosta gnjavaže," kaže Mashberg.
Medjutim to ne nije desilo u slučaju kradje u muzeju Isabella Stewart Gardner. FBI je nedavno ponovo testirao DNK pronadjen na mjestu kradje. Tom Mashberg i Anthony Amore misle da ce ukradena Rembrandtova platna ipak biti pronadjena, nakon 20 godina. Oni kazu da se kradja glasovitih umjetnina zapravo - ne isplati.