Linkovi

Pokladni utorak u gradu koji ne spava

  • Jagoda Bush

Policija pravi red medju masom svijeta u slavnoj ulici Bourbon Street u ponoc, pred kraj svetkovine

Policija pravi red medju masom svijeta u slavnoj ulici Bourbon Street u ponoc, pred kraj svetkovine

Mardi Gras je francuski izraz za masni utorak, jer je i sama poklada prenesena iz francuske tradicije, i to gdje drugo, nego u "najfrancuskiji" grad u Sjedinjenim Drzavama

Karnevalska slavlja održavaju se u mnogim zemljama, gdje god postoji katolička tradicija. Mnogi će reći da su najpoznatija i najbolja ona u Rio de Janeiru. Drugi, da su to ona u Veneciji. Ali i karneval u New Orleansu, najvećem gradu Louisiane, jednako je poznat u svijetu, najpoznatija karnevalska parada u Sjevernoj Americi. Karnevalska je sezona, održavanjem gotovo svakodnevnih manjih parada i maskenbalova, odavno počela, kao i uvijek – 6. siječnja, noć uoči Sveta tri kralja, ali kulminacija je 21. veljače – pokladni ili masni utorak, Fat Tuesday, ili na francuskom, jer iz Francuske je tradicija u New Orleans i prenesena – Mardi Gras...

New Orleans... “kolijevka jazza,” mjesto koje nikada ne spava, mjesto u kojemu je zabava način života, traje 365 dana, mjesto najvećeg američkog tuluma, kultnog Mardi Gras, odavno već dugi nos pokazuje konzervativnom duhu ostatka američkog Juga. Grad gotovo mediteranskog ugođaja, u kojemu su se nastanili ljudi iz najrazličitijih kultura – francuske, španjolske, talijanske, afričke, karipske – i svi zajedno stvorili jedinstveni način života i ambijent bez premca, prihvatio je zanimljivi svjetonazor koji ga i razlikuje od svih drugih američkih gradova, a najbolje je sažet u rečenici koja je odavno postala aksiomom New Orleansa - Laissez les bons temps rouler! Let the good time roll...

Mardi Gras – ta luda, smiona i nesputana karnevalska svetkovina, legendarna fešta multikulturalizma, glazbe i ponekad krajnjih granica nećudoređa, godišnje je, zapravo, slavlje u čast samoga grada.

Ono što danas znamo kao neworleanski Mardi Gras, tradiciju zbog koje se u ovaj grad na obali moćnog Mississippija sa svih strana godišnje slije rijeka od nekih 4 milijuna turista, započelo je vrlo skromno, potkraj 18. stoljeća, kad su lokalni potomci francuskih doseljenika, posudivši od tisućljetne južnoevropske tradicije, odlučili zadnji dan pred početak posta proslaviti pjesmom i plesom i uličnim veselicama.

Ali svetkovina je na tlo Novoga svijeta stigla još 1699. godine, s francuskim istraživačem d’Ibervilleom. Iz Meksičkog zaljeva, d’Iberville je krenuo uzvodno rijekom Mississippi i na njenoj zapadnoj obali, 60-ak milja južno od današnjeg New Orleansa, podigao logor, davši mu ime Point du Mardi Gras, jer bio je baš 3. ožujak, kod kuće, u Francuskoj, te godine, pokladni, masni utorak, makar su d’Iberville i njegova družina zacijelo slavili bez tradicionalnog masnog vola.

Dok je bio pod vladavinom Francuza, maskirane su svečanosti u New Orleansu bile uobičajene. Kad je grad prešao u španjolske ruke, bile su zabranjene. Kad je New Orleans dospio pod američku zastavu, 1803., zabrana je ostala i trajala sve do 1823., kad je kreolsko stanovništvo pridobilo američkog guvernera da legalizira karnevalsko slavlje. Prva zabilježena karnevalska parada bila je ona održana 1837. godine. No zbog opće neorganiziranosti i nasilnih ispada narednih godina, stekla je lošu reputaciju i opet bila zabranjena, sve do 1857., kad je skupina od šest njuorleanskih businessmena osnovala “Krewe of Comus,” organizaciju kojom je spasila ugled karnevala. Održala je prvu organiziranu karnevalsku paradu ulicama New Orleansa i dokazala da svetkovina može biti i vesela i sigurna. Tako se rodila i tradicija osnivanja tajnih karnevalskih društava – krewes. New Orleans ih danas ima oko šezdeset.

Godine 1872., za posjeta Alekseja Romanova New Orleansu, osnovano je bilo i društvo Krewe of Rex, koje je, za svog prvog kralja i odabralo ruskog nadvojvodu. Otada u New Orleansu i datira običaj biranja kralja karnevala kao i onaj njegovih službenih boja, odabrao ih je sâm nadvojvoda – purpurna, zlatna i zelena. Odabrane vjerojatno samo zato što su dobro zajedno izgledale, one su, u međuvremenu, dobile i simbolično značenje – purpurna za pravdu, zelena za vjeru, zlatna za moć i snagu. Kad je lokalno stanovništvo saznalo da je nadvojvoda stigao u New Orleans za petama glumici Lydiji Thompson, u koju je bio do ušiju zaljubljen, jedna inače drugorazredna pjesmica iz jednoga njenog musicala – If I Ever Cease to Love, odmah je bila odabrana za službenu himnu karnevala i to ostala do današnjeg dana.

Kao parodiju na Rexa i na druge tajne, ekskluzivne i snobovske bjelačke klubove, tj. društva, osnovano je, godine 1909., i prvo crnačko - Krewe of Zulu. Kad je za njegovog kralja, 1949., bio izabran jedan od najslavnijih sinova New Orleansa - Louis Armstrong, Krewe of Zulu postao je jedno od New Orleansu najdražih društava.

Njuorleansko crnačko i rasno mješano stanovništvo, na karnevalskim se paradama počelo i ranije pojavljivati, u paradi zvanoj Mardi Gras Indians. Maskirani kao Indijanci, izražavali su ritualnu slobodu, identificirali se sa skupinom koja je također bila žrtva kolonijalizma i indijanskoj zajednici Louisiane na taj način zahvaljivali što su odbjegle crnačke robove često krili kod sebe.

U svojoj dugoj povijesti, Mardi Gras bio prekidan samo četiri puta – za američkog Građanskog i za Prvog i Drugog svjetskog i za Korejskog rata. Ali preživio je vrijeme teške gospodarske krize, 30-ih godina prošlog stoljeća, a i vrijeme prohibicije, 20-ih godina, što vjerojatno nije bilo nimalo lako. Pedesete su mu godine donijele i svjetsku reputaciju. Naime, u pohode New Orleansu i njegovu karnevalu stigla je i prava aristokracija – vojovoda i vojvotkinja od Windsora. Šezdesetih godina, vlasti New Orleansa su imale pune ruke posla pokušavajući uvjeriti hippije da onaj drugi naziv za Mardi Gras – the biggest free party in the world – ne bi trebalo baš doslovno shvaćati. Godinama je grad živio u strahu od Easy Rider generacije i Hell’s Angelsa.

Karnevalska društva ili klubovi – krewes – organiziraju sve Mardi Gras parade. Sve su te društvene organizacije - različitih imena, sastava, povijesti i porijekla – neprofitne; članovi sami, milijunima dolara, financiraju vlastite kostimirane parade. Zastupljen je svaki društveni sloj i zahvaljujući onoj slavnog političara Louisiane Hueyija Longa – Every Man a King – svatko i jest kralj karnevala. Tako je počela njegova prava demokratizacija i svako društvo danas, koje paradu organizira javno, na ulicama, mora u svoje članstvo primiti svakoga - bez obzira na to koja je njegova rasa, spol ili seksualna orijentacija.

Teme njuorleanskog karnevala oduvijek su širokog raspona – povijest, književnost, mitologija, zabava, politika.... naročito politika! Mardi Gras nemilosrdno druge ismijava, ali i na svoj račun zbija drske šale, i na svoj se račun dobro zabavlja. Jer Mardi Gras je stanje uma New Orleansa, Mardi Gras je jedna od najbogatijih kulturnih tradicija tog grada, Mardi Gras je njegov način života.

Ako na taj dan neki u slavljima malo i pretjeraju, pa zar nije u ljudskoj prirodi da se malo raspojasa, prije razdoblja molitve i odricanja! Ono, istina, u ponoć, na Pepelnicu, počinje na malo klimavim nogama...

XS
SM
MD
LG