Većina mlijeka, te svinjećeg, pilećeg i goveđeg mesa u Sjedinjenim Državama dolazi s velikih korporacijskih farmi koje uzgajaju tisuće životinja u velikim zatvorenim kavezima. No, velika produktivnost često je štetna po okoliš. Steve Baragona upoznaje nas s jednom poljoprivrednicom koja se bori protiv zagađenosti uzrokovane takvim masovnim operacijama.
Lynn Henning uzima uzorke vode kako bi ispitala zagađenost s velikih stočnih farmi nedaleko od njenog doma u ruralnoj dijelu savezne države Michigan, na američkom Srednjem zapadu. No, testiranje okoliša nije njen posao. Ona je poljoprivrednica. Zajedno sa svojim suprugom uzgaja kukuruz i soju na njihovom imanju velilčine 120 hektara. Naime, 16 kilometara od njene kuće smješteno je na desetke tisuća krava i svinja u takozvanim sustavima hranjenja zbijenih životinja. Svakih nekoliko stotina životinja naguranih u ove kavezne sustave za hranjenje proizvodi jednako toliko izmeta kao i jedan mali grad. Međutim, za razliku od gradske kanalizacije, ovaj otpad stoji u lokvama i na hrpama prije nego se se, netretiran, pošprica po poljima kao gnojivo. Lynn Henning kaže da taj smrad može biti nesnosan:
"To strašno smrdi. Ne možete napolju sušiti rublje. Preplavljeni ste muhama. I štakorima. Ne možete otvoriti prozore niti izaći van."
Taj otpad otjecanjem u potoke ili poplavljanjem također može zagaditi vodu. To se dogodilo 2000-te godine. Netko je državnim vlastima prijavio zagađenje s jednog od sustava kaveznog hranjenja. Upravitelj sustava krivnju je prebacio na Lynn Henning. Ona kaže da se tada nije obratila vlastima, no da je taj incident u njoj probudio radoznalost. Stoga je odlučila istražiti taj slučaj. Ubrzo je otkrila da se radi o strašnom problemu. Prateći aktivnost kaveznih sustava, zajedno s lokalnim ogrankom ekološke organizacije Sierra Club, ona sada nekoliko puta tjedno podnosi vlastima podatke o operacijama unutar opsega od 200 kilometara.
"Mi smo oči i uši ove zajednice. Uz našu pomoć, uz dokumentiranje i posjedovanje vjerodostojnih i znanstvenih podataka, pomažemo vlastima da budu bolji u svom poslu."
Zahvaljujući rezultatima napora Lynn Henning, savezna država Michigan poslala je kazne sustavima kaveznog hranjenja za nekoliko stotina prekršaja. Zbog toga je, kaže ona, postala metom maltretiranja:
"Naganjali bi nas autom na udaljene ceste. Postavili bi mi zamku na sporednim cestama velikim kamionima za gnojivi otpad. Nailazila bih na mrtve životinje oko moje kuće, na automobilu, na balkonu. Jednom su nam poštanski sandučić digli u zrak. A nedavno, pucali su u prozor spavaće sobe moje dvogodišnje unuke."
Lynn Henning nedavno je dobila nagradu Goldman, najveću svjetsku nagradu za postignuća na polju ekologije. Nagradu u vrijednosti od 150 tisuća dolara poklonila je neprofitnim organizacijama kako bi i one u svojim zajednicama mogle pomno pratiti zagađenost uzrokovanu životinjskim otpadom.