Linkovi

Pred 111. godišnjicu njegova rođenja, još jedna, potpuno neočekivana prilika da se čuju truba i glas Louisa Armstronga!

  • Jagoda Bush

Jazz trubač i pjevač Louis Armstrong, poznat jednako i pod ona svoja dva nadimka – Satchmo (ili Satch) i Pops – umro je 6. srpnja 1971. godine.

Pravi datum njegova rođenja četvrti je kolovoz 1901. godine, no za taj se datum saznalo, iz crkvenih dokumenata, tek sredinom 80-ih godina. Satchmo je uvijek govorio, a taj podatak nalazimo i u mnogim biografijama, da je rođen 4. srpnja. Taj mu se datum više sviđao. Tako je snažno, naime, Armstrong sebe identificirao s Amerikom! Armstrongu se više sviđala i jedna druga godina – 1900. Tako je snažno sebe identificirao s rađanjem novog stoljeća!!

Od njegove je smrti prošla 41 godina, a nedavno smo dobili - novi album Louisa Armstronga! Ovo je dobar trenutak da vam ga predstavimo, pred najveći američki praznik - 4th of July, rođendan Sjedinjenih Američkih Država, datum na kojemu je, eto, i Armstrong inzistirao kao na datumu vlastita rođenja.

“Red Beans and Rice-ly Yours,” naslov je albuma; tim je riječima Armstrong često potpisivao svoja pisma. A red beans and rice - crveni grah s rižom - tradicionalno je jelo kreolske kuhinje Armstrongovog rodnog New Orleansa.

Album je izdala neprofitna diskografska kuća muzeja Smithsonian, Folkways, i njime ljubiteljima jazza poklonila pravi dragulj, još jednu priliku da uživaju u jedinstvenom, izražajnom vokalu i čistom, jasnom zvuku trube Louisa Armstronga, glazbenika koji je, od 20-ih godina prošlog stoljeća, neosporivi izvor američkog jazza. Armstrong je manje-više i definirao kako se jazz, koji se i počeo razvijati na američkom tlu početkom 20. stoljeća, svira i pjeva. S Armstrongom počinju prva improvizirana solo izvođenja. Armstrong je rušio rasne barijere i kroz jazz bio ambasador Sjedinjenih Država diljem svijeta, uživao istinsku planetarnu popularnost, bio prva crnačka superzvijezda.

Snimke na albumu “Red Beans and Rice-ly Yours” načinjene su samo pet mjeseci prije njegove smrti - 29. siječnja 1971. godine, u Nacionalnom press klubu, u Washingtonu, na koncertu upriličenom za novoizabranog predsjednika kluba Vernona Louviera, također iz Louisiane. Šezdesetdevetogodišnji Armstrong je izašao na pozornicu s namjerom da samo otpjeva nekoliko pjesama, jer od liječnika je dobio strogi nalog da se trube ne laća. Naime, nakon srčanog udara i zbog problema s bubrezima, Armstrong je dobar dio 1969. i 1970. godine, proveo kod kuće, suviše bolestan za sviranje na trubi i za nastupe. Samo se dva puta kratko pojavio na televiziji, u TV-showovima Dicka Cavetta i Johnnyja Carsona. Ali, sa “Hello Dolly,” Armstrong, tog kasnog dana siječnja, prenosi čistu radost življenja- toga dana, na tome mjestu, radeći ono što najviše voli – i njome potvrđuje svoj status najvećeg američkog jazzmana. I da, za izvedbu “Hello Dolly”, Satchmo je zgrabio trubu u ruke, jednostavno nije mogao odoljeti …. Njegov solo pravi je knock-out, pogotovo kad se uzme u obzir da ga svira čovjek koji je praktično na samrti.

Armstrong je “Hello Dolly” prvi put snimio 4. prosinca 1963. godine i s njome ušao u knjigu Guinnessovih rekorda – kao najstariji izvođač koji je zauzeo prvo mjesto na ljestvicama hitova nakon što je njegova izvedba te pjesme neočekivano izbacila Beatlese s prvog mjesta.

Na albumu “Red Beans and Rice-ly Yours” ukupno je pet snimki s Armstrongom, kojega prati combo trombonista Tyreeja Glenna. Preostalih šest u izvedbi su Glennovog benda, s koncerta također u National Press Clubu, ali neposredno nakon smrti Louisa Armstronga, koncerta održanog njemu u čast.

Uz “Hello Dolly” i ostale četiri dobro su poznate iz Louisova repertoara - “When It’s Sleepy Time Down South”, “Rockin’ Chair,” “Boy From New Orleans” i “Mack the Knife”…

Tonski snimatelj CBS-a snimio je cijelu večer i načinjeno je bilo oko 300 vinil ploča koje su kasnije bile podijeljene gostima i dobrim dijelom zagubljene, po tavanima, garažama i podrumima, tokom proteklih 40 godina. Jedna se našla kod arhivista kluba, drugi primjerak je pronađen u Kongresnoj knjižnici. Budući da snimke nikad nisu bile izdane kao komercijalni album, Folkways je godinama radio na tome da dobije sva prava za objavljivanje Armstrongovih zadnjih snimki kako bi u njima mogla uživati i šira publika.
Polusatni koncert Louisa Armstronga u National Press Clubu, 29. siječnja 1971., bio je na više načina njegovo “Zbogom”.

Armstrong na kraju pjeva svoju biografiju – “Boy From New Orleans”. I kaže : “Htio sam da susjedstvo bude ponosno na njihovog Louisa...sada, nakon toliko godina, mogu reći - ljudi, zabava je bila odlična. Bogu hvala! I hvala svima vama!! Bili ste dobri prema starom Satchmu, običnom momku iz New Orleansa.”
XS
SM
MD
LG