Za nekoliko dana, 13. svibnja, hrvatska će publika imati prilike po prvi puta čuti Los Lobos, legendarni bend iz istočnog Los Angelesa. Što publika zagrebačkog kluba Boogaloo može očekivati od “vukova,” čemu se Lobosi nadaju i što očekuju od tog svog prvog gostovanja u Hrvatskoj? Pred sam početak njihove evropske turneje Jagoda Bush razgovarala je s jednim od članova tog Chicano rock benda, trostrukog dobitnika Grammyja.
“Vrlo smo uzbuđeni. Znate, tako dugo to već radimo i na toliko smo mjesta bili već toliko puta, ali ići nekamo po prvi put uvijek je ‘cool’, uvijek je to za nas veliki događaj i zato se jako, jako veselimo,” kaže, vis-a-vis svih Lobosa, njihov saksofonist i klavijaturist, inače i poznati session-glazbenik i glazbeni producent, Steve Berlin. Jedini “lobo” koji rodom nije iz Los Angelesa nego iz Philadelphije. Prije dolaska u LA, sedamdesetih godina, kad je svirao s tada popularnim bendom The Blasters, Steve nije nikada, kako sam i priznaje, čuo baš puno latinskoameričke glazbe, još manje samo meksičke, ali ukazala mu se jednog dana prilika da čuje neke demo-snimke Los Lobosa, u vrijeme kad za njih još nitko nije ni znao, dopao mu se zvuk benda, sprijateljio se prvo s njima, a kad su ga oni uvjerili da saksofon ima svoje mjesto u njihovoj tradiciji, Steve im se i priključio, Lobosi su dobili svog petog člana. Naučio, kaže, jednu pjesmu pa dvije. i polako, tijekom razdoblja od neke dvije godine, od “part-time” člana postao “full-time” Lobo. Na obostrano veliko zadovoljstvo!
Dok govori o drugim članovima, Steve Berlin za gitarista, skladatelja i vokalista Davida Hidalga kaže: naš “rezidentni genij, izuzetno talentiran, nema tog glazbenog instrumenta, valjda, na kojemu David ne svira, a lijepo i pjeva;” za gitarista, još uvijek i povremenog perkusionista i, naravno, tekstopisca Louieja Péreza – “naša lirska duša;” za Conrada Lozana, bas i “pokretačku snagu” Los Lobosa - “naš ambasador dobre volje;” za gitarista i kantautora Cesara Rosasa, vjerojatno najprepoznatljivijeg “vuka,” zalizane crne kose i uvijek sa crnim naočalama, inače jedinog rođenog izvan Sjedinjenih Država (u LA je došao iz Meksika, iz Hermosilla) – “kad blues sviramo, Cesar zapovijeda” (Cesar glasovno podsjeća na Howlin’ Wolfa, a njegova gitara pod utjecajem je Hendrixa); i za bubnjara Rubena Cougara Estradu, koji je prije pet godina zamijenio Victora Bisettija, a taj bubnjarsku palicu preuzeo od Louieja Péreza – “fenomenalan bubnjar, Cougar je najmlađi u bendu, ali izuzetno ga cijenimo, imamo za njega puno divljenja i poštovanja.”
Los Lobos postoje od ’73; njihov prvi diskografski uspjeh bio je “How Will the Wolf Survive?,” u produkciji T-Bone Burnetta, 1984. godine. Godine 1987. izdaju i svoj drugi album – “By the Light of the Moon.” Slijede potom “La Pistola y El Corazón”, “The Neighborhood”, “Kiko”, pa kompilacija uz 20. godišnjicu – “Just Another Band from East L. A.” i drugi, kao “Good Morning, Aztlan”, “The Ride” i onaj mali hommage Jacku Kerouacu, s naslovom njegovog prvog romana - “The Town and the City.” Ozbiljnim štovateljima Lobosa svaki je od njih dobro poznat kao, uostalom, i glazbena eklektičnost benda. Mnogi, međutim, na spomen imena Los Lobos pomisle odmah na onu meksičku narodnu, iz Veracruza, pod nazivom “La Bamba.” Bila je jedan od hitova Ritchieja Valensa, pedesetih godina. Lobosi su je snimili 1987., za istoimeni film, Luisa Valdeza. Pomislit će vjerojatno još i na soundtrack Lobosa za film “Desperado,” Roberta Rodrigueza. “Canzion del Mariachi,” možda, ili “Mariachi Suite,” ta im je i donijela jednoga od tri Grammyja, kao najbolja instrumentalna pop-izvedba.
“Te su stvari očito ogroman, važan dio naše povijesti. Oba su filma bila nevjerojatno uspješna. Ali očito je i da smo mi jedan puno svestraniji bend, sviramo prema vlastitom receptu, raznu glazbu – blues, rock, country, folk, R&B, tradicionalnu meksičku i južnoameričku, Tex-Mex i pomalo od svega drugoga. Ako je ‘La Bamba’ sve što ste ikad čuli, teško je onda objasniti i reći - čekajte, Lobosi su puno više od toga, ali upravo to želim reći i ljudima u Hrvatskoj – Lobosi su puno, puno više od toga.”
Ime “Los Lobos,” rekao je Louie Pérez u jednom nedavnom intervjuu, bend je sebi dao više iz vica. Naime, većina meksičkih bendova sebi daje imena prema životinjama pa su i oni rekli – zašto ne, za početak je OK, i ime je ostalo s njima. A onda postalo za njih simbolično, jer vuk je jedna od najneshvaćenijih životinja.
LA band, East LA band, Chicano rock band, Latin rock band, American band, Mexican-American roots band, društveno i politički angažirani bend. što je ono pravo?
“Sve, ja bih rekao. I to je, mislim, upravo ono što nas čini jedinstvenima, da ima toliko toga što možemo i hoćemo. A onda, ovisno o našem raspoloženju i raspoloženju publike, ovisno o mjestu na kojemu se nalazimo, show Lobosa može biti vrlo Latino ili vrlo blues ili vrlo rock-and-roll. A može biti i nešto između.”
Biti u stanju, kaže Steve Berlin, poći uspješno bilo kojim glazbenim smjerom i stvar dovesti do kraja s autoritetom, jako je lijepo.
Publika u zagrebačkom klubu Boogaloo čut će, dodaje Steve, vjerojatno od svega pomalo jer publika općenito, vjeruje on, i voli i cijeni raznovrsno. Lobosi publiku vode do mnogih mjesta, svako je putovanje s njima uzbudljivo i zabavno.
“Kad idemo u neku novu zemlju, neko novo mjesto, kao u Hrvatsku sada, to je uvijek za nas iznenađujuće i čudnovato. Prvo, sami ne znamo što očekivati, a ni publika ne zna što očekivati, uvijek je to zapravo tako. Ali svaki put, koliko se ja mogu sjetiti, na kraju showa svi budemo zajedno, svi komuniciramo, nikad jedni druge ne iznevjerimo. Nadam se da će tako biti i u Hrvatskoj, da ćemo riješiti to zašto smo jedni i drugi tamo i da ćemo na kraju svi ‘plesati’ zajedno.”
Na pitanje dolaze li i akustično i električno, Steve Berlin je odgovorio – nažalost, samo električno, slanje akustičnih instrumenata avionom jednostavno je preskupo. Ali, na istog trena pruženu informaciju da u Zagrebu postoji cijeli set tradicionalnih meksičkih instrumenata, u rukama jednog od najboljih u svijetu mariachi ansambala, hrvatskoga, nije trebalo dugo i pokrenuta je smjesta bila mašinerija, sa zadovoljstvom upućen poziv kolegama i posjetitelji Boogalooa mogu očekivati, u par pjesama, susret na vrhu, Los Lobosa i Los Caballerosa! Si señor!!!
Za publiku u Zagrebu još jedna poruka:
“Od srca pozivam sve da dođu na koncert, da nas upoznaju. Nakon koncerta kanimo napraviti ono što i inače često radimo – izaći i upoznati se sa svima, razgovarati s ljudima, odgovarati na njihova pitanja. Za nas je to sjajan način da bolje upoznamo ljude koji su upravo proveli dva sata s nama, slušajući nas, i mi uživamo u tim susretima s njima.”
I ako imaju neki naš CD, dodao je, mogu ga donijeti na potpise, ma mogu na potpise donijeti što god imaju ili žele.
“Želio bih još reći, u ime svih Lobosa, da se doista veselimo posjetu, druženju, upoznavanju grada, susretima s ljudima. I nadam se da će za svakoga tko će doći na naš koncert zabava biti dobra.”
Steve Berlin je s velikim zanimanjem poslušao i što je o dolasku Los Lobosa napisano ovih dana u hrvatskim medijima. Na komentar Aleksandra Dragaša: “Nakon godina iščekivanja još je zanimljiviji moment u kojem nam dolaze Los Lobos. Naime, David Hidalgo svojom je harmonikom snažno obilježio Dylanove posljednje albume. U nepunih mjesec dana ugostiti Los Lobose i Boba Dylana doista je za ‘polizati prste,’” fingerlicking good, Steve se prvo slatko nasmijao, a onda dodao: “Hm, da, u Zagreb dolaze dva prilično dobra benda.”
Na kratki citat iz jednog drugog napisa: “Svi su albumi [Los Lobosa] nepredvidivi,” odgovorio je ovim riječima:
“Mislim da je to veliki kompliment. Kad ih imate petnaest za sobom, teško je održavati onaj element iznenađenja. Stoga takvu ocjenu smatram izuzetnim komplimentom jer jako se trudimo da se ne ponavljamo i da ne nazadujemo, da održavamo razinu kvalitete što nije nimalo lako, ali svojski nastojimo i to postižemo.”
Upravo su završili snimanje novog albuma – “Tin Can Trust,” izlazi početkom kolovoza. “Zvuči možda malo kao ‘Neighborhood,’ možda malo kao albumi koje smo radili početkom 90-ih godina,” otkriva Steve Berlin. “S puno bluesa, više bluesa nego bilo čega drugoga.”
Do izlaska novog albuma strpit ćemo se i morati zadovoljiti, za kraj ovog priloga, s malo glazbe s njihovog zadnjeg - “Los Lobos Goes Disney,” njihovom, “Los Lobos” obradom pjesama iz Disneyjevih filmova.
