Jedan od ključnih sportskih kompleksa za predstojeće ljetne olimpijske igre u Londonu izgrađen je u istočnom dijelu glavnog britanskog grada. Prije gradnje bilo je to zapušteno, siromašno londonsko predgrađe, sada kompletno transformirano. Promjene su velika dobrobit za sve, najveća svakako za stanovnike Istočnog Londona, mada ima i "nevjernih Toma" koji se pitaju kako će taj dio grada živjeti i funkcionirati poslije olimpijade.
Izgradnja Olimpijskog parka u istočnom dijelu Londonu bila je dio plana od samog početka procesa kandidature i dobijanja organizacije olimpijskih igara. Cilj je bio uređenjem slobodnih površina, izgradnjom novih stambenih i poslovnih prostora, uz sportske objekate i takmičarke poligone, izgraditi i preurediti u prosperitetan prostor veliki, dugo vremena zanemarivani dio Londona.
Taj zadatak Organizcioni odbor olimpijade povjerio je kompaniji Legacy. Njen predstavnik Peter Tudor ovih dana ističe:
„U Olimpijski park uloženo je jako mnogo. Tu je praktično bila pustara. Bilo je nekoliko fabrika, dosta napuštenih objekata, odlagalište svakovrsnog otpada.... Sada je to novi, vrlo lijepo uređen dio grada.“
Jedan od nekadašnjih ružnih pogona bio je pogon kompanije „Forman and Sons“ za proizvodnju dimljene ribe. Vlasnik Lance Forman uklopio se u plan modernizacije Istočnog Londona i gradnje Olimpijskog parka i finasirao gradnju novog, suvremenog pogona. Vjeruje da je novi Istočni London dobar zahvat:
„Ljudi, mnogi ljudi koji su u Londonu cijeli život a nikada nisu kročili u njegov istočni dio, dolaze u nove restorane, prodavnice, parkove, dive se. Iznenađeni su onim što vide. U vrijeme olimpijskih igara svakog dana ovdje će biti pola miliona ljudi. I mnogi će dolaziti i nakon igara.“
Oprezniji, suzdržaniji je Julian Cheyne, stanovnik jedne zgrade koja je srušena tokom gradnje Olimpijskog parka:
„Neću reći da promjene nisu velike. Ja se osobno pitam da li se nešto od starog, ranije postojećeg, moglo ostaviti. Istočni London ipak nije bio, kako je govoreno, pustinja ili ružan ožiljak.“
Kolike će koristi od olimpijskih objekata imati žitelji Istočnog Londoda sada je teško procijeniti. Ni u kompaniji Legacy nisu spremni govoriti o godinama koje dolaze. Njen predstavnik Peter Tudor u tom kontekstu ističe:
„Planirali smo preuređenje Istočnog Londona godinama i sada moramo čekati da vidimo kako će, kao poptuno nov, Istočni London funkcionirati poslije olimpijade. Za nekoliko godina pokazaće se kakav smo posao uradili.“
Na oprez te vrste upućuju i iskustva nekih ranijih gradova, domaćina olimpijskih igra, koja pokazuju da podosta onoga obećavajućeg u godinama poslije igara nije bilo ostvareno.
Izgradnja Olimpijskog parka u istočnom dijelu Londonu bila je dio plana od samog početka procesa kandidature i dobijanja organizacije olimpijskih igara. Cilj je bio uređenjem slobodnih površina, izgradnjom novih stambenih i poslovnih prostora, uz sportske objekate i takmičarke poligone, izgraditi i preurediti u prosperitetan prostor veliki, dugo vremena zanemarivani dio Londona.
Taj zadatak Organizcioni odbor olimpijade povjerio je kompaniji Legacy. Njen predstavnik Peter Tudor ovih dana ističe:
„U Olimpijski park uloženo je jako mnogo. Tu je praktično bila pustara. Bilo je nekoliko fabrika, dosta napuštenih objekata, odlagalište svakovrsnog otpada.... Sada je to novi, vrlo lijepo uređen dio grada.“
Jedan od nekadašnjih ružnih pogona bio je pogon kompanije „Forman and Sons“ za proizvodnju dimljene ribe. Vlasnik Lance Forman uklopio se u plan modernizacije Istočnog Londona i gradnje Olimpijskog parka i finasirao gradnju novog, suvremenog pogona. Vjeruje da je novi Istočni London dobar zahvat:
„Ljudi, mnogi ljudi koji su u Londonu cijeli život a nikada nisu kročili u njegov istočni dio, dolaze u nove restorane, prodavnice, parkove, dive se. Iznenađeni su onim što vide. U vrijeme olimpijskih igara svakog dana ovdje će biti pola miliona ljudi. I mnogi će dolaziti i nakon igara.“
Oprezniji, suzdržaniji je Julian Cheyne, stanovnik jedne zgrade koja je srušena tokom gradnje Olimpijskog parka:
„Neću reći da promjene nisu velike. Ja se osobno pitam da li se nešto od starog, ranije postojećeg, moglo ostaviti. Istočni London ipak nije bio, kako je govoreno, pustinja ili ružan ožiljak.“
Kolike će koristi od olimpijskih objekata imati žitelji Istočnog Londoda sada je teško procijeniti. Ni u kompaniji Legacy nisu spremni govoriti o godinama koje dolaze. Njen predstavnik Peter Tudor u tom kontekstu ističe:
„Planirali smo preuređenje Istočnog Londona godinama i sada moramo čekati da vidimo kako će, kao poptuno nov, Istočni London funkcionirati poslije olimpijade. Za nekoliko godina pokazaće se kakav smo posao uradili.“
Na oprez te vrste upućuju i iskustva nekih ranijih gradova, domaćina olimpijskih igra, koja pokazuju da podosta onoga obećavajućeg u godinama poslije igara nije bilo ostvareno.
