Apple tablet računalo – iPad – revolucioniralo je, i demokratiziralo, snimanje filmova, pružilo ljudima kreativan i relativno dostupan način samoizražavanja. Jednoj skupini osoba s invaliditetom i više od toga.
Više od deset njih, s fizičkim i mentalnim invaliditetom, dolazi dva puta tjedno u Centar za dnevnu skrb invalidnih osoba, u mjestu Largo, u Marylandu, kraj Washingtona, gdje postaju filmaši. U filmskoj radionici Centra, nazvanoj Creative Edge Filmmaking Workshop, uz pomoć profesionalnih redatelja i drugih filmskih radnika, uče kako koristiti iPad za snimanje i montažu videa.
Judy Turay radi s Nicole Chase. “Nicole vrlo dobro komunicira sa mnom,” kaže ona. “Jako voli snimati.”
Melissa Ezelle je projektna direktorica neprofitne, grassroots organizacije Arc, koja pruža usluge osobama s invaliditetom i koja je početkom godine pokrenula filmsku radionicu.
“Filozofija ovog partnerstva – Creative Edge Digital Media Partnership - bila je predstaviti iPad našim štićenicima kao sredstvo komuniciranja, ali i kao kreativno sredstvo putem kojega mogu sebe izraziti preko fotografije ili filma.”
Prvo, instruktor i redatelj Andrew Millington, iz Creative Edge studija, objašnjava grupi osnove snimanja, montaže... a onda ih pušta i ohrabruje da naučeno primjene u stvaranju vlastite priče i filma.
Michael Steele je donio vlastite igračke – konje, zeke, praščiće, robote - koje su trebale biti likovi u njegovom filmu. Radnja njegova filma odvija se na autobusu.
“Saznao sam,” priča Millington, “da ima baku koja živi u New Yorku i kojoj je odlazio u posjet autobusom. Viđao bi na autobusu drugu djecu, a lijepo bi se i sam zabavljao.”
“Možda i ne slijedimo,” dodaje on, “striktnu holivudsku formulu, iza “A” dolazi “B”, iza “B” slijedi “C”, ali tako Michael vidi svijet oko sebe. Volio bih da i sam mogu prenositi priču s toliko slobode, s tolikom čistoćom izričaja.”
Snimanje filmova dio je holističkog pristupa koji organizacija Arc primijenjuje kako bi osobe s invaliditetom integrirala u svoju zajednicu. Sljedeći je korak, kaže Jessica Neely, njezina direktorica za rad s obiteljima, omogućiti im da izađu van s iPadom u rukama, i dokumentiraju ono što vide oko sebe.
“Cilj je prenijeti model centra za dnevnu skrb van, izvan njegova četiri zida, u zajednicu.”
Andrew Millington ima i jedan drugi cilj za svoje studente i njihove filmske zapise.
“Nadam se da ćemo dosegnuti standard koji će nam dopustiti i da ih prikažemo na projekcijama široj publici.”
Na taj bi se način i javnost imala prilike upoznati s vizijom i talentom jednog segmenta zajednice koji često prolazi nezapaženo.
Više od deset njih, s fizičkim i mentalnim invaliditetom, dolazi dva puta tjedno u Centar za dnevnu skrb invalidnih osoba, u mjestu Largo, u Marylandu, kraj Washingtona, gdje postaju filmaši. U filmskoj radionici Centra, nazvanoj Creative Edge Filmmaking Workshop, uz pomoć profesionalnih redatelja i drugih filmskih radnika, uče kako koristiti iPad za snimanje i montažu videa.
Judy Turay radi s Nicole Chase. “Nicole vrlo dobro komunicira sa mnom,” kaže ona. “Jako voli snimati.”
Melissa Ezelle je projektna direktorica neprofitne, grassroots organizacije Arc, koja pruža usluge osobama s invaliditetom i koja je početkom godine pokrenula filmsku radionicu.
“Filozofija ovog partnerstva – Creative Edge Digital Media Partnership - bila je predstaviti iPad našim štićenicima kao sredstvo komuniciranja, ali i kao kreativno sredstvo putem kojega mogu sebe izraziti preko fotografije ili filma.”
Prvo, instruktor i redatelj Andrew Millington, iz Creative Edge studija, objašnjava grupi osnove snimanja, montaže... a onda ih pušta i ohrabruje da naučeno primjene u stvaranju vlastite priče i filma.
Michael Steele je donio vlastite igračke – konje, zeke, praščiće, robote - koje su trebale biti likovi u njegovom filmu. Radnja njegova filma odvija se na autobusu.
“Saznao sam,” priča Millington, “da ima baku koja živi u New Yorku i kojoj je odlazio u posjet autobusom. Viđao bi na autobusu drugu djecu, a lijepo bi se i sam zabavljao.”
“Možda i ne slijedimo,” dodaje on, “striktnu holivudsku formulu, iza “A” dolazi “B”, iza “B” slijedi “C”, ali tako Michael vidi svijet oko sebe. Volio bih da i sam mogu prenositi priču s toliko slobode, s tolikom čistoćom izričaja.”
Snimanje filmova dio je holističkog pristupa koji organizacija Arc primijenjuje kako bi osobe s invaliditetom integrirala u svoju zajednicu. Sljedeći je korak, kaže Jessica Neely, njezina direktorica za rad s obiteljima, omogućiti im da izađu van s iPadom u rukama, i dokumentiraju ono što vide oko sebe.
“Cilj je prenijeti model centra za dnevnu skrb van, izvan njegova četiri zida, u zajednicu.”
Andrew Millington ima i jedan drugi cilj za svoje studente i njihove filmske zapise.
“Nadam se da ćemo dosegnuti standard koji će nam dopustiti i da ih prikažemo na projekcijama široj publici.”
Na taj bi se način i javnost imala prilike upoznati s vizijom i talentom jednog segmenta zajednice koji često prolazi nezapaženo.
