Linkovi

Školskim bonovima do kvalitetnijeg obrazovanja


Učenici poput ovih, iz siromašnijih obitelji, primaju bonove savezne vlade kako bi pohađali privatne škole u Washingtonu
Učenici poput ovih, iz siromašnijih obitelji, primaju bonove savezne vlade kako bi pohađali privatne škole u Washingtonu

Kritičari ovog vladinog programa kažu da bonovi oduzimaju sredstva iz fondova kojima bi se inače financirao sustav javnih škola. No, obitelji i učenici koji koriste bonove kažu da im oni pružaju izuzetnu priliku za kvalitetnije obrazovanje - koje im inače ne bi bilo dostupno

Vrlo se malo rasprava o obrazovanju u Sjedinjenim Državama po svojoj žestini može mjeriti s onima oko školskih bonova. Njih izdaje savezna vlada kako bi pomogla roditeljima skromnijih mogućnosti da plate školovanje djece u privatnim školama. Kritičari ovog vladinog programa kažu da bonovi oduzimaju sredstva iz fondova kojima bi se inače financirao sustav javnih škola. No, obitelji i učenici koji koriste bonove kažu da im oni pružaju izuzetnu priliku za kvalitetnije obrazovanje - koje im inače ne bi bilo dostupno.

Srijeda je ujutro, sat tjelesnog odgoja u jednoj privatnoj školi u Washingtonu.

Nju pohađa oko 90 učenika, od predškolskog uzrasta do srednjoškolaca. Školarina je oko 11 tisuća dolara godišnje. To je preskupo za roditelje niskih primanja čija djeca pohađaju ovu školu. Međutim, Lestina Wallace kaže da je ova privatna škola njenoj kćerki Nyah otvorila jedan novi svijet:

"U školi koju je pohađala prije, njeno je samopouzdanje bilo na niskoj razini. Nastavnici su je kritizirali i govorili joj da ne zna čitati."

No, Nyjah sada čita bez problema. Ona, kao i brojni drugi učenici ove škole, plaća školarinu bonovima savezne vlade. Roditelji kažu da je škola puno sigurnija i organiziranija alternativa javnim školama te da djeca u njima više nauče. Joseph Kelly, jedan od roditelja, koristi vladine bonove kako bi u privatnoj školi školovao svoje tri kćeri. Kaže da su njegova druga djeca uvijek imala problema u javnim školama:

"Kad bih dolazio, kao da sam smetao školskim administratorima. Vidio sam kako im na licu piše: “Pa što on sada hoće?” No, sad kad dolazim u privatnu školu, u bilo koje vrijeme, dočekaju me sa smješkom i dobrodošlicom."

Joseph Kelly bez razmišljanja je prihvatio državne bonove jer mu se time pružila prilika da sâm odabere najbolju školu za svoju djecu. Kaže da ima ista prava kao i svi drugi roditelji, uključujući i one koji imaju više novca. Iako mu se pobornici državnih škola opiru, danas je program državnih bonova za privatno obrazovanje vrlo popularan. Utjecajni američki konzervativci podržavaju ovaj program. No, njegovi kritičari upozoravaju da je to put ka potpunoj privatizaciji škole.

Jedan od kritičara je i gradonačelnik Washingtona Vincent Gray. Gray je čak i bio uhićen na jednom prosvjedu protiv državnih bonova za privatne škole. Nathan Saunders, predsjednik washingtonskog ogranka nacionalnog sindikata učitelja, kaže da je porast popularnosti bonova zabrinjavajući trend zbog toga jer odvraća pozornost od problema u javnim školama. On kaže da bonovi zapravo nemaju veliki efekt:

"Za pohađanje privatne škole u Washingtonu dobijete bon od oko sedam i pol tisuća dolara. Međutim, ako dijete šaljete u školu u koju idu kćeri predsjednika Obame, to vas košta oko 30 tisuća dolara. Kako možete nadoknaditi tu razliku? Ne možete."

Ministarstvo obrazovanja razmatra stavove obaju strana. Jedno je istraživanje ukazalo na izvjestan napredak u čitanju, ali ne i u matematici, kod učenika privatnih škola u Washingtonu koji školarinu plaćaju državnim bonom. No, broj maturanata zasigurno je veći kod učenika koji se školuju u privatnoj školi, uz pomoć državnih bonova. Njihovi roditelji su puno zadovoljniji, a kako se čini - tako se osjećaju i njihova djeca.

XS
SM
MD
LG