"Trenutno trpimo globalni toplotni talas. To vrućinu stavlja u središte naših odluka", izjavila je Christiana Figeres, bivša šefica Agencije Ujedinjenih nacija za klimu.
Zašto klimatske promjene doprinose velikim vrućinama?
Kontinuirano sagorijevanje fosilnih goriva oslobađa sve više ugljenika koji stiže do Zemljine atmosfere. To uzrokuje da se u vazduhu nađe više toplote koja potiče od Sunca - što vremenom dovodi do povećanja globalne temperature.
Od početka Industrijske revolucije, kada su zemlje Zapada počele da koriste ugalj i druga fosilna goriva, prosječna globalna temperatura povećana je za skoro 1,3 stepena Celzijusa.
To znači da klimatske promjene toplotne talase čine vrelijim - nego što bi to bio slučaj bez zagrijavanja atmosfere. Ta situacija postaje sve češća i opasnija.
"Svaki toplotni talas je vjerovatniji i vreliji, nego što bi to bio, kao posljedica klimatskih promjena izazvanih ljudskim faktorom. To je, u ovom trenutku, skoro pa trivijalna izjava - imajući u vidu dokaze koji to potvrđuju", izjavio je Daniel Swein - klimatski stručnjak Univerziteta u Los Anđelesu.
Koliko je važan klimatski faktor?
Osim globalnog zagrijavanja, postoje i drugi faktori i uslovi koji mogu uticati na pojavu toplotnih talasa.
Među njima su El Ninjo i La Nina - najpoznatiji fenomeni klimatskog sistema Zemlje. Ulogu u tome može imati i Zemljina površina sa svojim tamnim dijelovima i okruženjem koje ima tendenciju da bude toplija od osvijetljenih dijelova i prirodnih sistema - poput šuma ili močvara.
Da bi sa sigurnošću utvrdili kako su i u kojoj mjeri klimatske promjene uticale na određeni toplotni talas, naučnici sprovode takozvane studije atribucije. Sprovedeno ih je na stotine tokom posljednje decenije upotrebom kompjuterskih simulacija.
Aktuelne vremenske prilike upoređivane su sa sistemima uspostavljenim tako da nisu trpili promjene ljudskim djelovanjem - koje je izmijenilo hemijski sastav atmosfere tokom proteklog vijeka.
Stručnjaci su utvrdili da su velike aprilske vrućine u južnoj Aziji bile 45 puta snažnije usljed klimatskih promjena. Za vrijeme tog toplotnog talasa, termometri su u sjeveroistočnom indijskom gradu Kalkuti dostigli 46 stepeni, što je za 10 stepeni više od sezonskog prosjeka.
Šta se može očekivati u budućnosti?
Čak i ukoliko bi sve emisije ugljenika u atmosferu odmah bile prekinute, do sada ga je toliko akumulirano, da će klimatske promjene decenijama uticati na povećanje temperature.
Potrebno je da do 2030. godine svijet prepolovi emisiju ugljenika na nivoe iz 1995.
Takođe, do 2050. emisija je potrebno da se smanji na nulu - kako bi se stvorila šansa da se povećanje prosječne globalne temperature zadrži na oko 1,5 Celzijusa iznad predindustrijskog prosjeka, navode naučnici Međuvladinog panela o klimatskim promjenama, organizacije Ujedinjenih nacija.
Umjesto toga od 1995. globalne emisije ugljenika su u stalnom porastu.
Na putu je da, do 2100. godine, povećanje prosječne temperature dostigne 2,7 Celzijusa, prelazeći prag od 1,5 stepeni - iznad kog naučnici predviđaju katastrofalne i nepovratne klimatske posljedice.
"Činjenica da su milioni ljudi u Sjedinjenim Državama izloženi talasima vrućine ukazuje na činjenicu da se tek treba ozbiljno baviti najtežim izazovima klimatskih promjena", zaključila je Christiana Figeres, bivša šefica Agencije Ujedinjenih nacija za klimu.
