Prema nekim procjenama, kineska bi ekonomija do 2030.godine mogla preteći američku i postati najvećom na svijetu. U Sjedinjenim Državama mnogi misle da je to zbog toga što se dobar dio američkih radnih mjesta – kao i korporacija - preselio u Kinu. Međutim, ima dosta i onih koji misle da američki i kineski gospodarski uspjeh ne isključuju jedan drugog – odnosno da obje države mogu biti uspješne. O ekonomskom nadmetanju ali i vrlo razvijenim gospodarskim odnosima Amerike i Kine pogotovo se govori u ovom trenutku, neposredno pred posjet kineskog predsjednika Washingtonu.
Gospodarski i trgovinski odnosi Sjedinjenih Država i Kine protječu posljednjih godina u znaku žustre raspre o trgovinskom protekcionizmu Kine, umjetno održavanom tečaju njezine valute kao i kršenju autorskih prava od strane firmi i pojedinaca u toj azijskoj zemlji. S približavanjem susreta dvojce predsjednika – Hu Jintaoa i Baracka Obame – u Washingtonu, u Americi su sve glasniji pozivi da Sjedinjene Države trebaju izvršiti jači pritisak na Kinu u vezi s tim pitanjima. No, s druge strane, Kina je sve jača i agresivnija u ostvarivanju svojih ciljeva i kao takva mogla bi s Amerikom u budućnosti imati i još izraženijih konflikata.
Yukon Huang, stručnjak za Kinu u američkoj Zakladi Carnegie, kaže da su napetosti u odnosima djelomično posljedica i američkog tona u odnosu na Kinu: „Sa Zapada, od medija i stručnjaka, dolazi poruka koju u Kini tumače na ovaj način: 'kineski uspjeh je poraz Zapada'. Oni misle da se u Americi stvari gledaju kroz ovu prizmu – da će Amerika biti uspješna jedino ako Kini krene lošije. To se pogotovo odnosi na američki deficit u trgovinskim odnosima s Kinom. Kineskoj se javnosti takav stav ne sviđa“.
Američki ekonomisti i političari ukazuju na činjenicu da Kina svoju nacionalnu valutu yuan namjerno održava na niskoj razini – kako bi kineski izvoz na zapadu bio što jeftiniji. Američka bi ekonomija, jasno, bila zainteresirana da je taj tečaj realniji – jer bi tada u Kini američki proizvodi bili jeftiniji, a kineski u Americi skuplji. Tada bi i trgovinski deficit Sjedinjenih Država u odnosu na Kinu bio manji. Međutim, kada bi Kina prilagodila tečaj svoje valute, kada bi joj povećala vrijednost, onda bi se vjerojatno usporio kineski ekonomski rast, a nezaposlenost bi bila veća. Zato se u Pekingu zalažu za postupne, a ne brze promjene u tečaju yuana.
Stručnjak za američko-kineske odnose Simon Tay, koji radi u Institutu za međunarodne odnose u Singapuru, kaže da se odnosi između dvije zemlje postupno mijenjaju: „U konačnici, obje zemlje polako shvaćaju da niti jedna ne može drugoj nešto narediti. Kada su u pitanju makro-pokazatelji, Amerika je uvelike ispred Kine, ali one ne može lupiti o stol i diktirati Kini. Mislim da će to ove godine svima postati jasno“.
Susret Hu Jintaoa i Baracka Obame u Washingtonu dolazi u osjetljivom trenutku. Kineski predsjednik iduće godine odlazi s tog položaja, dok američkog 2012. godine očekuju izbori. Kina uz to ulaže napore da prekine s isključivo izvoznom orijentacijom i želi razviti unutrašnju potrošnju.
Yukon Huang iz Zaklade Carnegie smatra da obje zemlje mogu biti vrlo uspješne, bez obzira na činjenicu da su konkurenti: „U američkom je interesu da se Kina razvija, da ima kontinuiran i stabilan ekonomski rast. To je važno za oporavak globalne ekonomije. Kinezi međutim žele da im iz Amerike stigne poruka koja otprilike glasi ovako: 'nama u Americi drago je što ste vi uspješni. Ali, voljeli bi da Kina uveze više robe iz Amerike, jer bi tada i Amerika mogla uvesti više robe iz Kine. Tada bi obje ekonomije rasle.'
Zapadne korporacije poslovanje u Kini smatraju velikom šansom, međutim brine ih praksa mnogih kineskih tvrtki koje krše međunarodna pravila o autorskom pravu. Naime, kineska industrija često plagira – jednostavno krade planove razne industrijske robe, od automobila do lijekova.
Američke firme žale se na kineski ekonomski protekcionizam, odnosno na praksu subvencioniranja određenih sektora domaće industrije. Kada je riječ o javnim nabavama u Kini, natječaji su često otvoreni samo kineskim firmama – žale se u Washingtonu.
Kineska je vlada pak nezadovoljna što su Sjedinjene Države zbog ovoga tužile Peking Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.
Međutim, u posljednje vrijeme vidljivi su – barem za Ameriku – i pozitivniji trendovi. Kineskoj valuti porasla je vrijednost za četiri posto, a kineski trgovinski višak u odnosima s Amerikom za sedam je posto manji. Možda će se sada - pred summit dvojice predsjednika – stišati i retorika.