Američki pisac J. D. Salinger, autor glasovitog romana Lovac u raži, nekim čitateljima poznatijeg kao Lovac u žitu, umro je prošle godine – četrdeset i pet godina nakon što je objavio svoje posljednje književno djelo – jednu podužu pripovijetku u časopisu New Yorker. Kenneth Slawenski upravo je objavio biografiju ovog američkog pisca pod naslovom Salinger: jedan život u kojoj tvrdi kako Salinger nije nakon povlačenja u osamu prestao pisati i da se u njegovoj književnoj ostavštini vjerojatno nalaze brojna djela.
U manje od godinu dana od smrti J. D. Salingera moglo se pročitati o njegovom samotnjaštvu, povučenosti i ekscentričnosti više negoli o njegovim djelima. U svojoj biografiji ovog američkog pisca Kenneth Slawenski također se ne koncentrira isključivo na Salingerovo djelo već pokušava pružiti uvid u ono što se s autorom događalo zavirujući u cijeli niz privatnih dokumenata – primjerice, njegove biografske bilješke i pisma u kojima su mu razni urednici odbijali objaviti djela.
Od djetinjstva na Manhattanu, preko neuspjelih pokušaja studiranja na jednoj vojnoj akademija i druga dva sveučilišta, njegovog konačnog "pronalaženja" sebe na Sveučilištu Columbija, prvih uspjeha u New Yorkeru pa do povlačenja u samotnjački život u jednoj kolibi u New Hampshireu. Kenneth Slawenski kaže da Salinger nije ispočetka bio siguran hoće li pisanje biti njegov poziv ili ne:
"On je razmišljao o toj ideji. Na Sveučilištu Columbija profesor mu je bio Whit Burnett. On je već tada bio legenda. Bio je urednik književnog časopisa na sveučilištu. Salingeru je predavao kreativno pisanje i poticao ga da piše i objavljuje. I u njegovom časopisu Salinger je objavio svoju prvu pripovijetku."
Salinger u svom pisanju vrlo često koristi kao "grube okvire" iskustva iz svog života, posebice službe u američkim oružanim snagama tijekom Drugog svjetskog rata. Osim već spomenutog Lovca u raži, napisao je još samo četiri knjige pripovijedaka, a uz John Updikea i Johna Cheevera smatra ga se piscem koji je definirao američke kratke prozne oblike u dvadesetom stoljeću. Ipak, kaže Kenneth Slawenski, kritičari su godina poklanjali skoro istu količinu pažnje autorovoj osobnosti, koji su mnogi opisivali kao bizarnu:
"Salinger je isključivo kontradiktoran. To je fascinantna strana jednog vrlo složenog pojedinca. Počeo je pisati s vrlo velikim ambicijama. Želio je objavljivati u New Yorkeru, jer tu se zarađivalo bogatstvo i stjecala slava. Nakon povratka iz rata, gdje je sudjelovao u invaziji Normandije, bio je potpuno druga osoba, bio je potresen. Međutim, nastavio je pisati. New Yorker mu je odbio objaviti nekoliko pripovijedaka, koje su ostale neobjavljene sve do danas. Zapravo, posljednja stvar koju je objavio bila je pripovijetka u New Yorkeru 1965. godine. Umro je prošle godine, tako da je skoro sasvim izvjesno da je nastavio pisati i da u njegovoj ostavštini ima puno djela koja nisu objavljena."
Slawenski je – kao što je to primijetio kritičar New York Timesa - puno više Salingerov obožatelj negoli biograf, a to naposljetku mora dovesti u pitanje kriterij objektivnosti u njegovom djelu. Ipak, ova Salingerova biografija otkriva puno toga čitatelju, ali ga također navodi da ponovno pročita i djela o kojima njegov biograf tako podrobno piše u knjizi. Djelo Kennetha Slawenskog Salinger: jedan život objavila je izdavačka kuća Random House.
