Američke borbene postrojbe povukle su se iz Iraka u posljednjih nekoliko tjedana pri čemu je broj američkih vojnika u Iraku pao ispod 50 tisuća, kao što je predsjednik Obama i naredio. Preostale snage su ono što vojska naziva savjetodavnim i brigadama za podršku čija je glavna misija pomoći iračkim snagama u uvježbavanju, logističkoj podršci, zračnoj sili te drugim specijaliziranim kapacitetima.
Iračke snage preuzele su odgovornost za sigurnost diljem zemlje. U posljednjih nekoliko tjedana bilježi se val napada ekstremista, no zapovjednik američkih snaga u Iraku, general Ray Odierno, kaže da su iračke snage spremne za nošenje sa sigurnosnim izazovima. On dodaje da će njegov nasljednik imati dovoljno američkih vojnika na raspolaganju, ne samo za uvježbavanje, nego i za odgovor na bilo kakvu izvanrednu situaciju:
"Iračke snage sigurnosti sposobne su za razne sigurnosne izazove. Drugo, vjerujem da je 50 tisuća američkih vojnika još uvijek prilična sposobnost. Ukoliko Iračani požele, možemo im pomoći. Treće, vjerujem da je važno da ispunimo naše obveze."
General Odierno kaže da Iračani do kraja godine naročito trebaju unaprijediti protu-terorističke sposobnosti, u čemu će im pomoći američki instruktori. No general priznaje, a u to vjeruju i mnogi drugi, da Irak neće dovršiti razvitak svojih snaga sigurnosti do kraja godine. Umirovljeni general pukovnik američke vojske, James Dubik, u čijoj je nadležnosti bilo uvježbavanje iračkih snaga 2007. i 2008. godine, kaže da će Iračani i dalje trebati pomoć te da Sjedinjene Države tu pomoć trebaju nastaviti pružati:
"U našem je strateškom interesu da imamo stabilni Irak, Irak koji je demokratičan i reprezentativan. U našem je najboljem interesu da imamo Irak koji je prijateljski raspoložen prema Sjedinjenim Državama i zapadnim saveznicima."
Analitičar Michael O'Hanlon iz zaklade Brookings slaže da će potrebe Iračana potrajati duže od kraja sljedeće godine, do kada bi se američke postrojbe trebale povući:
"Vjerujem da oružane snage na obje strane priželjkuju nastavak profesionalnih veza na nekoj razini."
O'Hanlon dodaje da će Iračane još uvijek trebati uvježbavati za neke specijalizirane poslove, a američka nazočnost može pomoći i u sprečavanju eskalacije unutarnjih napetosti između šijita i sunita te Arapa i Kurda. Na emocionalnoj razini, nastavlja ovaj analitičar, Iračani i njihove vođe voljeli bi da američke snage u potpunosti odu na kraju sljedeće godine, ali njihovih čelnici uviđaju da bi trebali pronaći način za nastavak američke vojne nazočnosti u nekom obliku.
Američki čelnici nisu to voljni službeno kazati Iračanima, barem ne javno. Američki dužnosnici opetovano su pozvali iračke čelnike da se dogovore i formiraju novu vladu. Svečanost povodom odlaska američkih snaga bila je samo još jedan podsjetnik iračkim čelnicima da je budućnost Iraka sada u njihovim rukama.