Obilježavajući 50. godišnjicu ubistva predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Johna Fitzgeralda Kennedy-a, kolege sa Radio Slobodne Evrope pripremile su prilog o danima koje je Lee Harvey Oswald, po mnogim zvaničnim istragama predsjednikov ubica, proveo u Minsku, glavnom gradu Bjelorusije. Prije pola stoljeća Bjelorusija je bila jedna od republika u sastavu bivšeg Sovjetskog Saveza u koji je Oswald prebjegao u oktobru 1959. godine.
O Oswaldu iz tog perioda govorile su tri osobe koje su ga ponajbolje poznavale.
Stanislav Šuškevič, prvi predsjednik Bjelorusije nakon raspada Sovjetskog Saveza, bio je radni kolega Lee Harvey-a Oswalda u jednoj fabrici elektronike u Minsku. Mada je Oswald želio studirati na moskovskom univerzitetu, sovjetske vlasti su ga poslale u Minsk, a Šuškević je određen kao njegov učitelj ruskog jezika. Prisjećajući se američkog prebjega on kaže:
"Oswald je bio zatvorena osoba. Da je od mene traženo da ga uključim u moj istraživački tim, ja bih odbio. Nisam u njemu nazirao naklonost istraživanju, ili kreativnost."
Druga osoba koja se češće susretala sa Oswaldom bila je Ina Markava. I ona ga se sjeća kao zatvorene osobe:
"Ne mogu reći da je sa njim bilo lako komunicirati. Nije pokazivao neka osjećanja na osnovu kojih bi se dalo nešto zaključiti. Samo jednom prilikom vidjela sam ga vrlo ljutog."
U januaru 1961. Lee Harvey Oswald je u svom dnevniku zabilježio da počinje razmišljati o daljem ostanku u Sovjetskom Savezu. Rad u fabrici i život izvan fabrike bili su mu dosadni, nije bilo ničega osim sindikalnih zabava i plesova. U martu te godine upoznao je 19-godišnju Marinu Nikolajevnu Prusakovu. Vjenčali su se mjesec i po kasnije i sredinom februara 1962. dobili kćerku.
Bliska prijateljica Oswaldovih bila je Inesa Jahlijel. O Oswaldu ona kaže:
"Bilo šta da su pisali o njemu apsolutno nije tačno. Znala sam ga kao čovjeka posvećenog porodici. Oswald mi je bio drag."
Inesa Jahlijel se prisjeća i jednog detalja vezanog za Oswaldov odnos prema predsjedniku Kennedy-u:
"Jednog dana gledali smo televizijski izvještaj o susretu Hruščov - Kennedy u Beču. Oswald je o Kennedy-u govorio sa simpatijom, rekao je da jedini senzibilni predsjednik. To su bile njegove riječi."
Lee Harvey i Marina Oswald su krajem maja 1962. u američkoj ambasadi u Moskvi aplicirali za useljene u Sjedinjene Države, brzo dobili saglasnost i prvog juna te godine otputovali za Dallas.
U martu 1963. godine Oswald je putem pošte naručio i dobio pušku iz koje je hicima ispaljenim iz snajperskog gnijezda na šestom spratu sladišta školskih knjiga u Dallasu 22. novembra 1963. godine smrtonosno ranio Johna Kennedy-a.
Sve tri osobe koje su u Minsku bile u bližem kontaku sa Lee Harvey Oswaldom ne vjeruju da je on atentator:
"Ja sam apsulutno ubijeđen da je nađena pasivna, mirna osoba kojoj je to ubistvo pripisano. U zaključke Warrenove komisije ne vjerujem ni malo." (Šuškevič)
"Ne vjerujem da je to Oswald mogao uraditi. Izgleda mi da su mu to namjestili, s obzirom na tadšanje američko-sovjetske odnose." (Markava)
"Niko od nas, Oswaldovih prijatelja u Minsku, ne vjeruje u to. Znala sam ga dobro i ne vjerujem u to." (Jahlijel)
Da je Oswald ubica ne vjeruje ni njegova bivša supruga Marina, danas 72-godišnja baka koja živi u jednom nevelikom i mirnom naselju u Teksasu.
Oswald je, sudeći po brojnim dokumentima i pričama o njemu, u različitim okolnostima, na razlitičitim mjestima, u kontaktima sa različitim ljudima bio različita osoba.
Bilo kako bilo, svijet u Lee Harvey Oswaldu vidi i pamti ga kao ubicu Johna Kennedy-a, 35. po redu američkog predsjednika.
O Oswaldu iz tog perioda govorile su tri osobe koje su ga ponajbolje poznavale.
Stanislav Šuškevič, prvi predsjednik Bjelorusije nakon raspada Sovjetskog Saveza, bio je radni kolega Lee Harvey-a Oswalda u jednoj fabrici elektronike u Minsku. Mada je Oswald želio studirati na moskovskom univerzitetu, sovjetske vlasti su ga poslale u Minsk, a Šuškević je određen kao njegov učitelj ruskog jezika. Prisjećajući se američkog prebjega on kaže:
"Oswald je bio zatvorena osoba. Da je od mene traženo da ga uključim u moj istraživački tim, ja bih odbio. Nisam u njemu nazirao naklonost istraživanju, ili kreativnost."
Druga osoba koja se češće susretala sa Oswaldom bila je Ina Markava. I ona ga se sjeća kao zatvorene osobe:
"Ne mogu reći da je sa njim bilo lako komunicirati. Nije pokazivao neka osjećanja na osnovu kojih bi se dalo nešto zaključiti. Samo jednom prilikom vidjela sam ga vrlo ljutog."
U januaru 1961. Lee Harvey Oswald je u svom dnevniku zabilježio da počinje razmišljati o daljem ostanku u Sovjetskom Savezu. Rad u fabrici i život izvan fabrike bili su mu dosadni, nije bilo ničega osim sindikalnih zabava i plesova. U martu te godine upoznao je 19-godišnju Marinu Nikolajevnu Prusakovu. Vjenčali su se mjesec i po kasnije i sredinom februara 1962. dobili kćerku.
Bliska prijateljica Oswaldovih bila je Inesa Jahlijel. O Oswaldu ona kaže:
"Bilo šta da su pisali o njemu apsolutno nije tačno. Znala sam ga kao čovjeka posvećenog porodici. Oswald mi je bio drag."
Inesa Jahlijel se prisjeća i jednog detalja vezanog za Oswaldov odnos prema predsjedniku Kennedy-u:
"Jednog dana gledali smo televizijski izvještaj o susretu Hruščov - Kennedy u Beču. Oswald je o Kennedy-u govorio sa simpatijom, rekao je da jedini senzibilni predsjednik. To su bile njegove riječi."
Lee Harvey i Marina Oswald su krajem maja 1962. u američkoj ambasadi u Moskvi aplicirali za useljene u Sjedinjene Države, brzo dobili saglasnost i prvog juna te godine otputovali za Dallas.
U martu 1963. godine Oswald je putem pošte naručio i dobio pušku iz koje je hicima ispaljenim iz snajperskog gnijezda na šestom spratu sladišta školskih knjiga u Dallasu 22. novembra 1963. godine smrtonosno ranio Johna Kennedy-a.
Sve tri osobe koje su u Minsku bile u bližem kontaku sa Lee Harvey Oswaldom ne vjeruju da je on atentator:
"Ja sam apsulutno ubijeđen da je nađena pasivna, mirna osoba kojoj je to ubistvo pripisano. U zaključke Warrenove komisije ne vjerujem ni malo." (Šuškevič)
"Ne vjerujem da je to Oswald mogao uraditi. Izgleda mi da su mu to namjestili, s obzirom na tadšanje američko-sovjetske odnose." (Markava)
"Niko od nas, Oswaldovih prijatelja u Minsku, ne vjeruje u to. Znala sam ga dobro i ne vjerujem u to." (Jahlijel)
Da je Oswald ubica ne vjeruje ni njegova bivša supruga Marina, danas 72-godišnja baka koja živi u jednom nevelikom i mirnom naselju u Teksasu.
Oswald je, sudeći po brojnim dokumentima i pričama o njemu, u različitim okolnostima, na razlitičitim mjestima, u kontaktima sa različitim ljudima bio različita osoba.
Bilo kako bilo, svijet u Lee Harvey Oswaldu vidi i pamti ga kao ubicu Johna Kennedy-a, 35. po redu američkog predsjednika.
