Nastavljamo seriju priloga o Jeruzalemu, gradu koji svetim smatraju tri najveće svjetske monoteističke vjere – židovstvo, islam i kršćanstvo. Ovih se dana u Jeruzalemu otvara prigradska željeznička super-brza linija koja povezuje zapadni, židovski dio grada i predgrađa s istočnim, starim, arapskim dijelom Jeruzalema. Već smo govorili kako na povezivanje različitih dijelova Jeruzalema gledaju Židovi. Danas – kako na to gledaju muslimani.
Prije 1967.godine, Jeruzalem je bio podijeljen bodljikavom žicom. Postavila ju je 1948. jordanska vojska koja je gotovo dvadeset godina kontrolirala istočni, arapski dio grada. Sada je bodljikavu žicu zamijenila pruga super-modernog prigradskog vlaka koji povezuje zapadni, židovski dio Jeruzalema s istočnim, arapskim. Pruga prolazi kroz nekoliko arapskih četvrti. Palestinci je smatraju simbolom izraelskog osvajanja. O svojoj viziji grada govori Mohammed Dahani, koji kaže da njegova obitelj živi u Jeruzalemu stoljećima:„Jeruzalem je grad vjere. On je zbog toga i preživio sva ova stoljeća. Moja vizija grada je grad mira koji će biti primjer drugima. Da svatko u njega može doći“.
Najznačajnija džamija u gradu je džamija al-Aqsa. No, u njezinim je temeljima i mjesto gdje je – prema biblijskom predanju - prorok Abraham bio spreman žrtvovati Bogu svog sina. Džamija se, ukratko, nalazi na lokaciji gdje se nalazio drevni hebrejski hram. Iako Kuran ne spominje Jeruzalem, muslimani smatraju da se prorok Muhamed upravo s mjesta gdje se nalazi džamija al-Aqsa, vinuo u nebo. U sedmom stoljeću nakon Krista, Jeruzalem su osvojila islamska odnosno arapska plemena. Kasnije je stoljećima gradom vladala otomanska Turska. Islam – prema tome – svoje pravo nad Jeruzalemom, u kojem su rođeni judaizam i kršćanstvo, temelji na svom višestoljetnom 'držanju' grada. Mohammed Dajani, kao stanovnik Jeruzalema, može normalno posjećivati sva sveta mjesta svoje vjere, ali to je teško Palestincima koji žive na Zapadnoj obali. Nju je, naime, zbog čestih samoubilačkih napada, Izrael odijelio od Jeruzalema betonskim zidom i kontrolnim točkama. Muslimanski vjerski čelnici to smatraju svetogrđem. Po njima, islamska zemlja – a to Jeruzalem po njima jest – mora biti pod kontrolom islamske države. Veliki muftija Jeruzalema šeik Muhammad Hussein objašnjava: „Naravno da postoji ogromna razlika između prijašnje jordanske vlasti i današnje izraelske. Jordanska je bila nastavak islamske, arapske vlasti koja je ovdje bila od kalifa Omara. Zbog nje su ovaj grad i cijela Palestina bili islamski, osim dok su u gradu bili križari“.
U posljednje 44 godine dosta se toga promijenilo. U dio grada u kojem je Muhammed Dajani odrastao doselili su se brojni Izraelci. Tamo gdje je bilo arapsko groblje – i gdje je pokopan dobar dio obitelji Dajani – danas je park. Vjere kao da su u ratu, ali ne bi trebalo biti tako – kaže Muhammed Dajani: „Jednom kada Židovi, kršćani i muslimani počnu propovijedati ali i prakticirati svoju vjeru – ovaj će grad biti grad ljubavi, tolerancije i mira. Do tada, bit će teško jer se sada svi zapravo bore za vlast. Bore se za neki kamen, umjesto da se bore za čovjeka“.
Na ulicama Jeruzalema, u svakodnevnom životu, često je teško uočiti te podjele. No, suživot ovdašnjih Arapa i Židova je težak.