Stalni sukobi i nasilje u Jemenu često zasjenjuju bogato kulturno nasljeđe te, jedne od najstarijih civilizacija u svijetu.
Jemen nam je danas poznatiji po svojem siromaštvu, plemenskom sustavu i terorizmu.
Ne baš idealno mjesto za dom jednom američkom paru. Ali upravo su to nedavno učinili Stephen i Kate Steinbeiser – podigli su sebi dom u Sani, u Jemenu. I to ne bilo kakav nego – ekološki održivi, mahom od blata, i u tradicionalnoj jemenskoj židovskoj tradiciji.
“Kad smo počeli,” priča Stephen, “susjedi, koji uglavnom žive u modernim kućama, od cementa, smijali su mi se – stranac, došao pa ne zna što radi.”
Steinbeisera, direktora Američkog instituta za jemenske studije, to nije obeshrabrilo. Unajmio je arhitekta Abdullaha Hadramija. Zajedno su izradili nacrte za kuću koja će isticati jemenske graditeljske i obrtničke vještine, ali i odavati poštu četvrti Sane u kojoj su se Steinbeiserovi nastanili, a koja je nekad bila živahna židovska četvrt – smioni potez u zemlji koju Al-Qaida zove svojim sjedištem.
“Sve je pravljeno i izgrađeno ručno. Trojica su radnika, na primjer, rezala kamen – 2.240 dijelova neobičnih oblika klesali u manje-više četverokutne komade.”
“Ovo je,” pokazuje Steinbeiser, “pojednostavljena verzija tradicionalne brave”.
Sve izrađevine od kovine također su ručni rad, jednog kovača iz stare Sane.
“Brava ima skriveni zasun... kojim se vrata otvaraju. Jemenci su vrlo lukavi s bravama.”
Tu je i tradicionalni mafraj, prostorija za žvakanje qata, biljke poznate i pod imenom arapski čaj. To je nacionalna razbibriga.
“Mi prostoriju ne koristimo za to, ali većina Jemenaca se i dalje drži tog običaja. Stvar je u tome da je prostorija uvijek visoko u kući i da je puna prozora pa možete stalno gledati van, imate uvijek dobar pogled.”
Ali glavni element tradicionalne jemenske arhitekture je materijal od kojega je kuća izgrađena – blato: cigle od blata, žbuka od blata i životinjska mast koja se koristi za premazivanje i zatvaranje pukotina.
“Ova soba je najhladnija, naročito ljeti. Arhitektura od blata ima taj učinak. U osnovi, to je tip izolacije koji dopušta održavanje stalne, ugodne temperature.”
Blato ne samo da isključuje potrebu klima-uređaja nego nudi i jednu drugu prednost što je postalo očevidno tokom oružane pobune prošle godine.
“Moji su me jemenski prijatelji uvjeravali i tješili da nije problem ako metak prođe kroz zidove. Blato je, zakrpat će se.”
Za tog je neizvjesnog i teškog razdoblja malo koji stranac ostao u Jemenu. Svojim priznavanjem i odavanjem počasti jemenskoj prošlosti, Steinbeiserovi su promijenili mišljenja i stavove susjeda.
“Kad su vidjeli gotovu kuću i vidjeli kakav je ona doista testament jemenskom obrtu, jemenskoj ingenioznosti i jemenskom nasljeđu, zaljubili su se u nju.”
Kuća je i nada i obećanje za jemensku budućnost, obećanje za kontinuitet i samostalnost zemlje koja se muči da pronađe svoj put.
Jemen nam je danas poznatiji po svojem siromaštvu, plemenskom sustavu i terorizmu.
Ne baš idealno mjesto za dom jednom američkom paru. Ali upravo su to nedavno učinili Stephen i Kate Steinbeiser – podigli su sebi dom u Sani, u Jemenu. I to ne bilo kakav nego – ekološki održivi, mahom od blata, i u tradicionalnoj jemenskoj židovskoj tradiciji.
“Kad smo počeli,” priča Stephen, “susjedi, koji uglavnom žive u modernim kućama, od cementa, smijali su mi se – stranac, došao pa ne zna što radi.”
Steinbeisera, direktora Američkog instituta za jemenske studije, to nije obeshrabrilo. Unajmio je arhitekta Abdullaha Hadramija. Zajedno su izradili nacrte za kuću koja će isticati jemenske graditeljske i obrtničke vještine, ali i odavati poštu četvrti Sane u kojoj su se Steinbeiserovi nastanili, a koja je nekad bila živahna židovska četvrt – smioni potez u zemlji koju Al-Qaida zove svojim sjedištem.
“Sve je pravljeno i izgrađeno ručno. Trojica su radnika, na primjer, rezala kamen – 2.240 dijelova neobičnih oblika klesali u manje-više četverokutne komade.”
“Ovo je,” pokazuje Steinbeiser, “pojednostavljena verzija tradicionalne brave”.
Sve izrađevine od kovine također su ručni rad, jednog kovača iz stare Sane.
“Brava ima skriveni zasun... kojim se vrata otvaraju. Jemenci su vrlo lukavi s bravama.”
Tu je i tradicionalni mafraj, prostorija za žvakanje qata, biljke poznate i pod imenom arapski čaj. To je nacionalna razbibriga.
“Mi prostoriju ne koristimo za to, ali većina Jemenaca se i dalje drži tog običaja. Stvar je u tome da je prostorija uvijek visoko u kući i da je puna prozora pa možete stalno gledati van, imate uvijek dobar pogled.”
Ali glavni element tradicionalne jemenske arhitekture je materijal od kojega je kuća izgrađena – blato: cigle od blata, žbuka od blata i životinjska mast koja se koristi za premazivanje i zatvaranje pukotina.
“Ova soba je najhladnija, naročito ljeti. Arhitektura od blata ima taj učinak. U osnovi, to je tip izolacije koji dopušta održavanje stalne, ugodne temperature.”
Blato ne samo da isključuje potrebu klima-uređaja nego nudi i jednu drugu prednost što je postalo očevidno tokom oružane pobune prošle godine.
“Moji su me jemenski prijatelji uvjeravali i tješili da nije problem ako metak prođe kroz zidove. Blato je, zakrpat će se.”
Za tog je neizvjesnog i teškog razdoblja malo koji stranac ostao u Jemenu. Svojim priznavanjem i odavanjem počasti jemenskoj prošlosti, Steinbeiserovi su promijenili mišljenja i stavove susjeda.
“Kad su vidjeli gotovu kuću i vidjeli kakav je ona doista testament jemenskom obrtu, jemenskoj ingenioznosti i jemenskom nasljeđu, zaljubili su se u nju.”
Kuća je i nada i obećanje za jemensku budućnost, obećanje za kontinuitet i samostalnost zemlje koja se muči da pronađe svoj put.
