Strah od mogućeg najgoreg ishoda krize u nuklernoj elektrani Fukushima za mnoge Japance je snažan podsjetnik na ono što se desilo sa Hiroshimom i Nagasakijem pred kraj Drugog svjetskog rata. Tragičnije nego bilo koji drugi narod i država, Japanci i Japan su svjedoci užasa i snage nuklerne eksplozije i radijacije.
Keirijo Matsushima imao je 16 godina 6. avgusta 1945. godine. I danas se sjeća dva američka bombardera iznad Hiroshime:
„Pomislio sam... dva sjajna, lijepa aviona u sunčanom jutru.... Odmah zatim zasljepljući bljesak svjetlosti, strahovito podrhtavanje, rušenje na sve strane, užasna toplota istovremeno...“
U eksploziji prve atomske bombe poginulo je, kako se procjenjuje, 45.000 osoba. Tokom godina i decenija koje su slijedile broj žrtava je narastao do 166.000.
„I ljudi koji su izgledali zdravo, bez povreda, opekotina.... iznenada su obolijevali... Simptomi su bili neobični.... visoka temperatura, krvarenje desni, fleke po tijelu... Doktori nisu znali šta da čine.... Takve ljude zvali smo "a-bomba" oboljeli“ - prisjeća se gospodin Matsushima.
Vremenom su neobična oboljena Japanaca klasificirana kao forme oboljenja izazvane radijacijom. Radijacija, nakon 66 godina, ponovo prijeti Japancima, ovog puta iz zemljotresom i cunamijem oštećene nuklearke Fukushima.
Po nalogu japanske vlade, svi stanovnici u krugu od 20 kilometara od elektrane su evakuirani. Povrće sa tog i susjednih okruga je kontaminirano, U Tokiju, 250 kilometara južnije, roditelji su upozoreni da maloj djeci ne daju vodu iz gradskog vodovoda je sadrži visoki nivo radioaktivnih elemanata....
Masaharu Hoshi, profesor na univerzizetu Hiroshima, 30 godina je istraživao efekte radijacije na preživjele stanovnike Hiroshime i Nagasakija. Ono što ga najviše plaši je iznenadno i naglo povećanje nivoa radijacije iz nuklearke Fukushima:
„Ako radijaciji iz Fukushime ljudi budu izlagani polako i postepeno za dugo vrijeme, to nije najveći problem. Ali ako dođe do eksplozije nuklernog reaktora i zračanja u dva, tri dana.... to je ono čega se plašim.“
Profesor Hoshi strahuje da su možda i informacije o ozbiljnosti situacije skrivene od javnosti:
„Primjera radi, vladini zvaničnici tvrde da svi udaljeni 30 kilometara od nuklearke mogu ostati u svojim domovima. Ali, opasnih dijelova ima i izvan te zone. Američka vlada smatra da bi granica trebalo da bude 80 kilometara. Po meni, to je daleko bolja kalkulacija.“
Keijiro Matsushima će reći da su Japanci možda suviše brzo zaboravili užas atomskih bombi iz 1945. godine:
„Ljudi olako misle da je mirnodopsko korištenje nuklearne energije u redu. Trebali smo ipak više učiti i znati o nukleranom zlu i iskustvima Hiroshime i Nagasakija.“
Nuklerne prijetnje iz Fukushime sada podsjećaju Japance na ono što se desilo 1945. godine i strepe od onoga što bi se moglo desiti.
„Imamo i imaćemo teško vrijeme. Ali moramo raditi najbolje što možemo da se oporavimo, da se ponovo uspravimo. I mi to možemo“ - sa uvjerenjem kaže gospodin Matshusima.
Vatrogasci i stručnjaci danima se bore da spriječe ono najgore što bi se moglo desiti sa nuklearnom elektranom Fukushima. Njihove napore Japanci smatraju herojskim, jer vrlo dobro znaju kolikoj se opasnosti zlažu i kakve bi posljedice nuklearne havarije mogle biti.
