Linkovi

Izljev nafte u Meksičkom zaljevu testira spasilačke tehnološke domete naftne industrije


Tehnologija koja se koristi u pokušaju da se začepi oštećena bušotina, te tako ograniče razmjeri ekološke i gospodarske štete, kažu stručnjaci, još uvijek nije dostatna za nesreće ovakvih razmjera

Nakon eksplozije i požara na naftnoj platformi u Meksičkom zaljevu, prije više od dva tjedna, u more istječu ogromne količine sirove nafte – čak 800 tisuća litara dnevno. Kilometrima duga naftna mrlja nadomak južne obale Sjedinjenih Država prijeti katastrofom za podmorje, za tamošnje komercijalno ribarstvo kao i za priobalna močvarna područja. Za razliku od havarije tankera ili oštećenja na naftovodu, ovoj se situaciji na izvjestan način ne vidi kraj. Tehnologija koja se koristi u pokušaju da se začepi oštećena bušotina, te tako ograniče razmjeri ekološke i gospodarske štete, kažu stručnjaci, još uvijek nije dostatna za nesreće ovakvih razmjera.

Kada je obalu Meksičkog zaljeva prije tjedan dana posjetio predsjednik Barack Obama, u izjavi za medije rekao je: „Imamo nekoliko različitih zadataka. Prvi prioritet je začepiti tu rupu.“

A 'ta rupa' su zapravo tri oštećena cjevovoda na morskom dnu, na dubini od gotovo dva kilometra, iz kojih neprekidno istječe sirova nafta. Do oštećenja je došlo nakon što se pokvario sigurnosni uređaj koji automatski zaustavlja dotok nafte, ukoliko dođe do oštećenja na cjevovodu kojim se ona iz dubina doprema na samu platformu, na morskoj površini.

Lamar McKay, direktor korporacije BP America – o čijoj je platformi riječ – kaže da je vrlo teško začepiti oštećene cijevi kroz koje sada istječe sirova nafta. Pri tome se, ispod morske površine, koristi robotizirana oprema. „To je kao da morate izvršiti kiruršku operaciju na nečijem srcu – ali u potpunom mraku, na dubini od kilometar i pol, uz pomoć robotski navođene podmornice.“

Za popravak kao i za sanaciju štete koja tek slijedi odgovorna je korporacija British Petroleum. U ovom trenutku najviše nada polaže se u 12 metara visoku i 80 tona tešku betonsko-čeličnu konstrukciju koja bi trebala poklopiti oštećenu bušotinu, a naftu koja istječe usmjeriti prema obližnjim tankerima koji bi je onda odvojili od morske vode i plina. Međutim, ovaj bi poduhvat – čak ako i bude uspješan – mogao trajati i do tri mjeseca.

Naftni stručnjak Richard Charter, koji je danas savjetnik ekološke organizacije Defenders of WildLife, kaže da se ovakva naprava do sada nikad nije koristila. Spuštati je na takvu dubinu je vrlo opasno – upozorava on: „Nadam se da će biti pažljivi i da će tu konstrukciju položiti uz pomoć uređaja za daljinsko navođenje, kako se ne bi oštetila dodatna oprema i cijevi koje su još uvijek tamo. Jer u tom slučaju, količina nafte koja istječe povećala bi se nekoliko puta.“

Kompanija British Petroleum objavila je sredinom prošlog tjedna da je uz pomoć robotske opreme spuštene u podmorje uspjela zatvoriti jedan od tri oštećena ventila iz kojih istječe nafta.

Robert Bea, stručnjak za otklanjanje ekološke štete do koje dolazi prilikom ovakvih nesreća, koji radi na sveučilištu Berkeley u Californiji, kaže da su rezerve sirove nafte na ovoj lokaciji ogromne: „U uvjetima ove nesreće, ovaj podmorski rezervoar ima gotovo neograničeni kapacitet – dok ga se ne zatvori.“

Na prevenciji još veće štete radi niz agencija američke vlade te osoblje British Petroleuma. Izvršni direktor BP-ja Tony Hayward kaže da je u ovom trenutku najvažnije spriječiti da naftna mrlja stigne do obale: „Činimo nešto što se nikad prije nije radilo – nad lokacijom na kojoj je došlo do istjecanja nafte posipamo industrijski preparat koji razgrađuje postojeću naftnu mrlju na manje dijelove, koje je onda lakše izolirati i ukloniti. To činimo uz pomoć čitave eskadrile zrakoplova. Tu je naravno i gotovo stotinu brodova, koji rade na sanaciji štete.“

Richard Charter iz ekološke organizacije Defenders of WildLife kaže, međutim, da je ovo potencijalno opasna taktika: „Rasuta se naftna mrlja razgrađuje na manje dijelove, međutim dio se pretvara u katran i tone na dno. To je toksična materija koja može štetiti životu u moru. S druge strane, ona može spasiti život tisućama ptica-močvarica u Louisiani – ako se na taj način spriječi 'dolazak' mrlje u priobalna područja.“

Richard Charter kaže da sva postojeća oprema za sprečavanje širenja naftne mrlje – industrijski disperzanti, specijalni brodovi, kao i plastične pregrade kojima se pokušavaju ograničiti razmjeri štete – ima vrlo ograničen učinak. Sve ove metode zaslužne su za tek možda deset posto posla – kaže Charters.

Robert Bea sa sveučilišta Berkeley uspoređuje tehnologiju s podmorskih naftnih bušotina s onom koja se koristi pri istraživanju svemira. I na jednom i na drugom području dolazilo je do opetovanih grešaka koje su često ukazivale na činjenicu da nije problem samo u tehnologiji već i u 'ljudskom faktoru': „Vrlo je važno kako su birani ljudi koji rade na bušotini, kako su obučeni za svoj posao. Mislim da se do sada o tome u naftnim firmama nije dovoljno razmišljalo.“

Robert Bea očekuje da će se nakon ovakvog masivnog istjecanja nafte pooštriti zakoni koji reguliraju eksploataciju nafte na podmorskim bušotinama. Novi zakon treba regulirati ne samo tehničku stranu posla, već i probleme managementa, upravljanja bušotinama – konkretno tko na njima radi i kako je posao organiziran. Naftna industrija u prošlosti se žestoko opirala ovakvim oštrijim zakonskim mjerama. Posljednji put bilo je to prošle godine. Jedna od firmi koja se najžešće opirala oštrijem zakonskom nadzoru bio je upravo British Petroleum.

XS
SM
MD
LG