Dogovor postignut u Lozani je, ocjenjuju stručnjaci i analitičari, solucija o ključnim parametrima koja će omogućiti nastavak pregovora o konačnom sporazumu o iranskom nuklearnom programu. Optimizam i sudržanost, nade i upozorenja, zadovoljstvo i kritike dio su svih izjava i ocjena izrečenih i u Lozani, i u Washingtonu, i u Evropi, i u Iranu. Za objektivno razumijevanje i prihvatanje tog sporazuma američki državni sekretar John Kerry je, misleći prije svega na sve one koji su kritikovali dosadašnji tok pregovora i bili nezadovoljni onim što se traži od Irana i nudi iranskom režimu, posebno istakao:
"Jednostavno tražiti od Irana da kapitulira zvuči lijepo, ali to nije politika. To nije realnost. Stvarna mjera razumijevanja nije da li će jedna strana ostvariti sve svoje želje na račun druge. Konačni test je da li će nakon svega što dogovorimo svijet biti sigurniji."
Vrlo sličnu ocjenu izrekao je i iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif:
"Imamo krupnih razlika sa Sjedinjenim Državama. Obostrano nepovjerenje postojalo je godinama. Sada je realna nada da bi punim poštivanjem i provođenjem obaveza na obje strane, onih već preuzetih i onih na koje ćemo se obavezati, mogli krenuti u mnogo konstruktivniju fazu odnosa. Da nije te nade, ni jučerašnji dogovor ne bi bio postignut."
Do sada je najviše kritika, sumnji i rezervi prema pregovorima sa Iranom izrečeno u Kongresu Sjedinjenih Država, posebno nakog govora izraelskog premijera Beniamina Netanyahua. Nedugo nakon tog govora, 47 senatora, Republikanaca, uputilo je i otvoreno pismo iranskom režimu koje je u suštini najava veta na bilo kakav dogovor koji bude postignut.
Senator Tom Cotton, autor tog pisma, odmah je nakon jučerašnje najave iz Lozane, podstignuti dogovor odbacio kao listu opasnih ustupaka Sjedinjenih Država koji će otvoriti Iranu put ka nuklearnom oružju.
Predsjedavajući Zastupničkog doma Kongresa John Boehner, takođe Republikanac, izjavio je da Kongresu mora biti omogućen puni uvid u detalje bilo kakvog sporazuma prije nego Kongres donese odluku o ukidanju sankcija prema Iranu.
S druge strane, nedavne ankete pokazuju da su Amerikanci otvoreni prema pregovorima i postizanju sporazuma sa Iranom.
Predsjednik Sjedinjenih Država Barack Obama je, takođe vrlo brzo nakon saopštavanja povoljne vijesti iz Lozane, izrazio nadu da je cilj kojem Bijela kuća teži na dohvat ruke i istakao:
"Kada se čuju svi oni koji kritikuju i pregovore i dogovore, upitajte ih vrlo jednostavno - da li zaista misle da je sporazum čije će provođenje biti potpuno provjerljivo, i ako bude u poptunosti implementiran, gora opcija od rizika još jednog rata na Srednjem Istoku. Iran već skoro dvije decenije razvija nuklerni program unatoč vrlo oštrim, teškim sankcijama koje smo nametnuli."
I predsjednik Obama je svjestan da konačni sporazum sa Iranom neće preko noći izbrisati decenije nepovjerenja između Washingtona i Teherana. Upravo zbog toga je posebno naglasio će transparetnost iranskih nuklernih aktivnosti biti jedan od ključnih elemenata implementacije sporazuma:
"Ako Iran bude izigravao obaveze koje preuzme, svijet će to znati. Ako uočimo nešto sumnjivo, provjeravaćemo. Sa sporazumom koji postignemo, u Iranu će se obavljati više nadzora i kontrola nego u bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu. "
Jedan od analitičara, skeptika prema pregovorima sa Iranom bio je i James Acton, ekspert za nuklearnu problematiku zadužbine Carnegie. Sada je prijatno iznenađen dogovorenim i kaže:
"Neću predviđati što će senatori i zastupnici učiniti. Svi mi shvatamo da su oni često vođeni političkim motivima, a ne tekstom sporazuma. Ako ovaj sporazum budu cijenili po njegovim vrijednostima, sporazum zaslužuje podršku Kongresa."
Okvirni sporazum je postignut. Nije bilo nimalo lako. Ništa lakše neće biti ni u narednih devedest dana. Rok za postizanje konačnog dogovora o iranskom nuklernom programu, ustupcima i jedne i druge strane i kontroli ostvarivanja dogovorenog je 30. juni ove godine.
