Sa prvom fazom sporazuma o ograničavanju iranskog nuklearnog programa, konačno postigutom nakon decenije nesporazuma, diplomatima ne ostaje vremena za odmor. Oni su već unutar šestomjesečnog roka za postizanje sveobuhvatnog sporazuma za kojeg svi priznaju da će biti teže postići nego ovaj prelazni dogovor.
Bio je to trenutak trijumfa za ministre vanjskih poslova Irana i zemalja šestočlane UN-ove kontakt grupe. Dogodio se gotovo pred zoru, tri sata nakon ponoći, u nedjelju ujutro. Taj trenutak teško zaradjenog zadovoljstva, medjutim, neće trajati dugo. Pred njima su još mnoga teška pitanja, uključujući i trajna i lako provjerljiva ograničenja iranskog nuklearnog programa i potencijalno ukidanje svih sankcija u vezi sa iranskim nuklearnim programom.
Uprkos javnog pokazivanja zajedništva, još uvijek postoji ozbiljan nedostatak povjerenja i skeptici, na zapadu, u Zaljevu, u Izraelu i drugdje, ostaju zabrinuti da Iran, nakon djelomičnog ukidanja sankcija – neće željeti da ide mnogo dalje…
Torbjorn Soltvedt iz britanske ekspertske kompanije za procjenu rizika – Maplecroft, za Glas Amerike je putem Skype-a izjavio da bi nakon najmanjeg ublažavanja sankcija neke zemlje mogle pokušati da zaobidju i ono što od njih ostane.
I tada će, jasno, biti sasvim moguće da sankcije protiv režima potpuno erodiraju i da Iran zaigra na duge staze i suštinski ostvari napredak u svom nuklearnom programU i zatvori jaz izmedju latentne sposobnosti i punog nuklearnog kapaciteta., kazao je Soltvedt.
Ali, američki zvaničnici kažu da to neće biti tako lako, jer i dalje su na snazi snažna prisila i one sankcije koje izazivaju najviše štete Iranu.
Iranski analitičar Ali Vaez iz Medjunarodne krizne grupe – slaže se s tim, i objašnjava:
Najvažniji dio režima sankcija, njihov dragulj – naftne i finansijske sankcije, ostaju na snazi. Prema tome, Iran će biti motiviran da se vrati na pregovore o sveobuhvatnom sporazumu, o kojem će biti veoma teško pregovarati i koji će zahtijevati još mnogo bolnih ustupaka.
Ustvari, impakt sankcija na obične Irance je, kako se vjeruje, ono što je relativno umjerenog kandidata, Hassana Rouhani-a, dovelo do predsjedničke pozicije na majskim izborima, i ovaj sporazum uopšte učinilo mogućim.
Bivši britanski ambasador u Iranu, Richard Dalton, vjeruje da su iranski zvaničnici, uključujući i vrhovnog lidera, ayatollaha Ali Khamnei-a, donijeli stratešku odluku da urade ono što je neophodno da bi nuklearni nesporazum, a time i sankcije - ostavili za sobom. Dalton kaže:
Neće oni sebe zavaravati misleći da sad treba da se drže ovog postignutog dijela sporazuma i da će onda ekonomija i razmjena sa svijetom da se normalno nastavi. Vjerujem da će i oni htjeti da u narednih 6 mjeseci postignu jedan sveobuhvatni sporazum.
Ali, to ne znači da će to biti lako. Od Irana će se tražiti da odustane od još većeg dijela svog programa nuklearnog obogaćivanja kojeg godinama grade uz ogromne troškove, te da dozvole nenajavljene inspekcije da bi dokazali da ne pokušavaju da tajno ipak proizvedu atomsku bombu.
Biće vjerovatno još mnogo dugih dana i noći pregovaranja dok se šestomjesečni rok približava.
Bio je to trenutak trijumfa za ministre vanjskih poslova Irana i zemalja šestočlane UN-ove kontakt grupe. Dogodio se gotovo pred zoru, tri sata nakon ponoći, u nedjelju ujutro. Taj trenutak teško zaradjenog zadovoljstva, medjutim, neće trajati dugo. Pred njima su još mnoga teška pitanja, uključujući i trajna i lako provjerljiva ograničenja iranskog nuklearnog programa i potencijalno ukidanje svih sankcija u vezi sa iranskim nuklearnim programom.
Uprkos javnog pokazivanja zajedništva, još uvijek postoji ozbiljan nedostatak povjerenja i skeptici, na zapadu, u Zaljevu, u Izraelu i drugdje, ostaju zabrinuti da Iran, nakon djelomičnog ukidanja sankcija – neće željeti da ide mnogo dalje…
Torbjorn Soltvedt iz britanske ekspertske kompanije za procjenu rizika – Maplecroft, za Glas Amerike je putem Skype-a izjavio da bi nakon najmanjeg ublažavanja sankcija neke zemlje mogle pokušati da zaobidju i ono što od njih ostane.
I tada će, jasno, biti sasvim moguće da sankcije protiv režima potpuno erodiraju i da Iran zaigra na duge staze i suštinski ostvari napredak u svom nuklearnom programU i zatvori jaz izmedju latentne sposobnosti i punog nuklearnog kapaciteta., kazao je Soltvedt.
Ali, američki zvaničnici kažu da to neće biti tako lako, jer i dalje su na snazi snažna prisila i one sankcije koje izazivaju najviše štete Iranu.
Iranski analitičar Ali Vaez iz Medjunarodne krizne grupe – slaže se s tim, i objašnjava:
Najvažniji dio režima sankcija, njihov dragulj – naftne i finansijske sankcije, ostaju na snazi. Prema tome, Iran će biti motiviran da se vrati na pregovore o sveobuhvatnom sporazumu, o kojem će biti veoma teško pregovarati i koji će zahtijevati još mnogo bolnih ustupaka.
Ustvari, impakt sankcija na obične Irance je, kako se vjeruje, ono što je relativno umjerenog kandidata, Hassana Rouhani-a, dovelo do predsjedničke pozicije na majskim izborima, i ovaj sporazum uopšte učinilo mogućim.
Bivši britanski ambasador u Iranu, Richard Dalton, vjeruje da su iranski zvaničnici, uključujući i vrhovnog lidera, ayatollaha Ali Khamnei-a, donijeli stratešku odluku da urade ono što je neophodno da bi nuklearni nesporazum, a time i sankcije - ostavili za sobom. Dalton kaže:
Neće oni sebe zavaravati misleći da sad treba da se drže ovog postignutog dijela sporazuma i da će onda ekonomija i razmjena sa svijetom da se normalno nastavi. Vjerujem da će i oni htjeti da u narednih 6 mjeseci postignu jedan sveobuhvatni sporazum.
Ali, to ne znači da će to biti lako. Od Irana će se tražiti da odustane od još većeg dijela svog programa nuklearnog obogaćivanja kojeg godinama grade uz ogromne troškove, te da dozvole nenajavljene inspekcije da bi dokazali da ne pokušavaju da tajno ipak proizvedu atomsku bombu.
Biće vjerovatno još mnogo dugih dana i noći pregovaranja dok se šestomjesečni rok približava.
