Kako Internet igra vodeću ulogu u organiziranju prosvjeda i širenja informacija diljem Srednjeg istoka i drugih dijelova svijeta, izvješće koje je ovaj tjedan objavila organizacija za ljudska prava Freedom House govori o tome kako su oruđa za zaobilaženje cenzure na internetu djelotvorna za izbjegavanje cenzora. Međutim, naša novinarka javlja kako se u izvješću također upozorava na implikacije koju takvi softverski programi imaju po sigurnost.
Izvješće pruža korisnicima interneta smjernice kako da izaberu djelotvorna i jednostavna za uporabu oruđa za zaobilaženje cenzure u zemljama gdje postoji visoki stupanj kontrole interneta. Na temelju istraživanja korisnika interneta u Iranu, Azerbedžanu, Kini i Burmi, izvješće zaključuje kako svih 11 oruđa za izbjegavanje cenzure ima svoje prednosti i mane. Predlažu se oruđa koja se temelje na internetskim navikama: za osobe koja vrše download informacija i za one koje vrše upload; da li netko preferira sigurnost ili brzinu povezivanja, te koja razina privatnosti i sigurnosti je potrebna.
Cormac Callanan na čelu je dublinske kompanije Aconite Internet Solutions i autor ovog izvješća. On traži oprez kad se koriste oruđa za zaobilazak cenzure. "Zaobilaženje cenzure nije sigurnost. Sigurnost, anonimnost i privatnost su važne stvari s kojima se treba pozabaviti. Za krajnjeg korisnika možemo samo ponoviti da je sigurnost puno više nego jedno oruđe za zaobilaženje cenzure. I to postaje način života".
Oruđa za zaobilaženje cenzure omogućavaju korisnicima da zaobiđu filtre koji blokiraju internetske sadržaje i pronađu alternativni pristup tim informacijama. U izvješću korisnici kažu da više vole brzi nego sigurni pristup internetu. Callanan kaže da ga je ovo otkriće iznenadilo, ali dodaje da lokalno stanovništvo bolje razumije situaciju vezanu uz cenzuru i njene posljedice. "Oni imaju bolje poznavanje aktualne lokalne situacije o tome što se događa u cenzorskim sustavima njihovih vlada, ili kakva je politika nadgledanja internetskog prometa, od nas na međunarodnoj razini".
Ovo izvješće, koje je financiralo američko Državno tajništvo, pokazuje da je sigurnost puno bitnija za one korisnike koji šalju materijale preko interneta od onih koji im samo pristupaju i gledaju ih. Direktor Freedom Housea za Projekt za slobodu interneta, Robert Guerra, kaže da softver za izbjegavanje cenzure nije namijenjen samo aktivistima. "Mislim da bismo popularizirali to oruđe, moramo se depolitizirati. To nije da bi se pristupilo blokiranim sajtovima. Radi se pristupu stvarima koje su možda blokirane a nisu nužno prijeteće. Netko možda želi potledati videe o kuhanju na YouTubeu, ali ako je YouTube blokiran, to je loše".
Karen Rielly direktorica je za razvoj za Project Tor, kompanije koja proizvodi softver za zaobilaženje cenzure. Ona kaže da čak ni njena tvrtka ne može ustanoviti tko koristi taj softver. "Kompanija Tor razdvaja ono kamo idete online od onog odakle dolazite. Skriva IP adresu putem koje se može locirati vaša fizička lokacija".
Gospođa Reilly primjećuje da su slični programi bili naširoko korišteni u Egiptu prije negoli je vlada blokirala praktički cijeli Internet u zemlji tijekom prosvjeda. Egipat nije prva zemlja koja je jednostavno onemogućila pristup internetu svojim stanovnicima. Burma, Nepal i Kina koriste sličnu taktiku. Prošli tjedan američka državna tajnica Hillary Clinton je rekla kako je ograničavanje internetskih aktivnosti koje onemoguća slobodno izražavanje jedan od tri zabrinjavajuća trenda u vezi s ljudskim pravima.