Posljednji podaci popisa stanovništva u Sjedinjenim Državama ukazuju na dosad neviđenu razliku u primanjima između najbogatijih i najsiromašnijih u Americi. Naš dopisnik iz New Yorka javlja kako ti podaci zabrinjavaju socijalne radnike da bi ovaj nerazmjer mogao imati utjecaj na sveukupnu dobrobit američkog društva.
"Kako ste postali tako bogati?" – naslov je jednog TV programa kablovske televizije u kojem nastupa komičarka Joan Rivers. Ta emisija pokazuje kako su neki Amerikanci stekli svoje bogatstvo i što su s njime učinili. "Nijedna osoba koju smo intervjuirali nije bila bez izuzetne radne etike. Ti ljudi ne govore "Šmrc, šmrc, jadan ja, recesija je i ja ne mogu ništa učiniti".
Međutim, ne postoje programi pod naslovom "Kako ste postali tako siromašni?". Samo statistika. Posljednji podaci Ureda za popis stanovništva pokazuju da je broj Amerikanaca koji žive u siromaštvu najviši u skoro posljednjih pola stoljeća. Istovremeno, kažu u ovom uredu, jaz u prihodima između bogatih i siromašnih u Sjedinjenim Državama produbio se posljednjih godina, dosegavši najveći nerazmjer 2009. godine. Ekonomisti kažu da je recesija jedan od razloga za sve veći broj siromašnih.
Direktor nevladinog Nacionalnog centra za zakon i ekonomsku pravdu Henry Freedman kaže da je erozija srednje klase drugi razlog. "Ukidanje većine tih poslova koje su ljudi imali u tvornicama, a naših tvornica više nema toliko kao prije. Onda druge vrste uredskih radnih mjesta koje su ili poslane u inozemstvo ili zamijenjene tehnologijom koja ih obavlja efikasnije. Sad se ti ljudi natječu s onima ispod njih nam ljestvici za posao".
Profesor sa Sveučilišta New York Robert Hawkins kaže da ljudima u siromašnim područjima nedostaju neke od temeljnih mogućnosti koje su dostupne bogatima. "Bogatstvo rađa bogatstvo, siromaštvo rađa siromaštvo. Ovdje imamo ljude koji nisu imali niti imaju mogućnosti. Tako da ti ljudi ne mogu steći obrazovanje – i što se događa? Ne mogu dobiti posao".
Hawkins dodaje da oni koji su uhvaćeni u siromaštvu ne mogu računati na pomoć jednako tako siromašnih susjeda i prijatelja, jer oni nemaju potrebna poznanstva i kanale. To stvara opaki ciklus nasilja, trudnih tinejdžerki, kroničnih bolesti i prerane smrti. Henry Freedman kaže da bi sve veći jaz u prihodima mogao stvoriti dvoslojno društvo koje gubi svoj osjećaj zajednice. "Ljudi koji sastavljaju kraj s krajem, bore se da prežive s jedne strane, podložni demagogiji i s druge strane ljudi koji drže svoje resurse podalje društva, radije negoli da u potpunosti sudjeluju u društvu".
Robert Hawkins kaže da bi erozija srednje klase mogla utjecati na kvalitetu ljudi koje ta srednja klasa tradicionalno proizvodi da budu nastavnici, da provode zakon, brinu se o bolesnima i one čije usluge također koriste bogatima. On dodaje da bogati imaju i sve veći politički utjecaj u Americi, ne stoga što manipuliraju sistemom, već stoga što siromašni ne koriste sistem kako bi iz njega izvukli maksimalnu korist za sebe. "Ako ljudi nižih primanja žele više političke moći, moraju se organizirati, moraju glasati. To je najbolji i vjerojatno jedini način".
Robert Hawkins kaže da su obrazovanje i zdravstvena zaštita pitanja s kojima se treba pozabaviti kako bi se dugoročno pomoglo siromašnima. Ono što je potrebno odmah – kaže on – je obnovljena potrošnja i bogatih i siromašnih, jer novac koji se nalazi u cirkulaciji pomaže otvaranju novih radnih mjesta. Problem je – kaže Hawkins - u tome da siromašni nemaju što trošiti, a bogati tek trebaju nadići strahovanja zbog ekonomske nesigurnosti izazvane globalnom ekonomskom recesijom.