Zagreb, i Hrvatska, opraštaju se danas od Boška Petrovića. S njima i mi, Voice of America. Boško je, naime, bio česti gost Glasa Amerike, konkretno – programa Jazz Hour, Willisa Conovera. Potkraj 70-ih, Boško je bio Willisov gost jedan cijeli tjedan, u šest uzastopnih emisija. I dobit će, poslije, na tisuće pisama od ljubitelja jazza, Willisovih vjernih slušatelja, od Trinidada do Novog Zelanda. I Boško će Willisa vjerno slušati, od samog početka, od 1956., pa sve do Willisove smrti. I u međuvremenu postati jedan od glazbenika s područja bivše Jugoslavije kojima će se Willis najviše diviti, koje će najviše cijeniti. Zahvaljujući svojem prijatelju Bošku, i Willis će u zemlju doći sedam puta.
Mi se od Boška opraštamo snimkom iz jedne od spomenutih emisija, starom više od 30 godina. Boško je surađivao s mnogim velikanima američke i svjetske jazz scene, dijelio prisno prijateljstvo s mnogima. S američkim trubačem i krilničarem Clarkom Terryjem veza je bila posebna. Terryjeve riječi, povodom Boškove smrti, prenosimo u našoj emisiji sutra navečer, zajedno s onima Helen Merrill, Davora Kajfeša i Alvina Queena.
Ono što ćete za koji trenutak čuti svima je dobro poznata glazbena špica Willisovog programa, Take the “A” Train, Dukea Ellingtona, zatim Willisov glas, kratki solo Clarka Terryja, kratki razgovor Willisa i Boška, tijekom kojega Boško objašnjava kako je nastala njegova kompozicija “Loose Blues,” i potom njena izvedba, Clark Terry i BP Convention.
Ali prije toga, prenosim dio izjave koju je hrvatskoj redakciji Glasa Amerike Boško dao po smrti Willisa Conovera, 1996. godine. Citiram: “Willis je za nas, mlade glazbenike i zaljubljenike u jazz, u 50-im godinama, ovdje u Zagrebu, bio svjetionik jazza. Slušali smo njegov program i čekali svako veče, kao ozebao sunce, njegovu čuvenu najavu: Voice of America, Jazz Hour. Kasnije sam ga upoznao i postali smo prijatelji i sretali smo se na mnogim festivalima diljem Evrope, a kad sam počeo dolaziti u Ameriku, pozivao bi me na VOA da napravimo intervju i svirao bi moje ploče. U dva je navrata došao bez honorara u Zagreb da zajedno sa mnom vodi TV-seriju Welcome to the World of Jazz, za našu televiziju. Veliki znalac i iskreni zaljubljenik u jazz, ostavio je neizbrisiv trag u povijesti jazza…Willis, pijem za tebe, kao što smo se puno puta kucnuli u Capitol Hill baru. Here’s to you, my dear. And God bless you!”
God bless you, Boško Petrović!
