Još od davnih vremena kada su stizali holandski naseljenici, New York je bio prva stanica za mnoge imigrante koji su dolazili u Sjedinjene države. Posljednjih godina to se odnosi I na imigrante iz Afrike. Više od pola miliona afričkih imigranata je stiglo u Sjedinjene države od 1980 godine, I mnogi su se naselili u New Yorku, kao I većina prije njih. Ali sa imigrantskim valom su stigla I ozbiljna društvena pitanja, osobito za mlade žene iz zapadne Afrike koje rade u New Yorku.
Jedna od glavnih enklava imigranata iz zapadne Afrike je u njujorškom dijelu Bronxa. Oni su vrijedni I pobožni ljudi, koji zarađuju za sebe I svoje obitelji u ovoj novoj I drugačijoj okolini. Mnoge žene rade kao dadilje ili kućne pomoćnice, ili rade kao sobarice ili idu u školu. I mnoge rade u strahu, kao Fatou, koja pomaže po kućama.
Strah me je da pričam sa ljudima, ne želim izgubiti posao, kaže Fatou.
Ona kaže da ju je sin jednog njenog klijenta pokušao primorati na seksualni odnos I da to nije bio prvi put da se takvo nešto desilo na poslu. To je na neki način bilo slično slučaju bivšeg direktora Međunarodnog monetarnog fonda Dominique Straussa Khana, koji je optužen da je napao sobaricu iz zapadne Afrike, I koji sada čeka na suđenje. Dorchen Leidoldt, direktorica grupe pod nazivom Sklonište za obitelji, kaže da njena organizacija nastoji pomoći ženama imigrantima.
Žene imigranti, osobito mlade žene, su veoma ranjive kada je u pitanju seksualno napastvovanje na radnom mjestu. 80% naših klijenata su imigranti. Mnoge dolaze iz južne Amerike, Azije, Afrike. I mi čujemo užasne priče o tome na šta ih sve primoravaju njihovi poslodavci, kaže gospođa Leidholdt.
Nacionalno udruženje za kućne pomoćnice poziva na međunarodni zakon kojim bi se zabranilo zlostavljanje na radnom mjestu. Ai Jen Poo kaže da kućne pomoćnice I sobarice imaju iste probleme.
Mi to u našoj industriji zovemo divljim zapadom, jer je sve moguće. Gotovo da ne postoje regulative, zaštita niti standardi. Često je na svakom pojedinačnom radniku, koji je obično izoliran, da se zalaže za svoja prava sa veoma malo moći da to uradi, kaže Ai Jen Poo.
Kada je bila studentica na koledžu John Jay na Manhattnu, Marie Tourre iz Gvineje je rečeno da može dobiti veće ocjene u zamjenu za seksualne usluge.
To je bila zastrašujuća situacija. Morala sam imati dobre ocjene. I kada vam to profesor uradi, to je zaista zastrašujuće. Ako je on već predavač u školi, morao bi vas zaštititi. Ali on vas stavlja u situaciju koja vas plaši, u kojoj bi vas mogao povrijediti. Teško je znati šta tada raditi, kaže Marie Toure.
Savjetnica Miriama Diallo je također iz zapadne Afrike. Ona kaže da su psihološki efekti I opasnosti na radnom mjestu ili u školi stvarni.
Žene koje dijele svoja iskustva imaju ogroman utjecaj. Psihološki efekat koji takva situacija ima na njih se ne može ni opisati. One imaju noćne more, sjećanja, nesanicu, one plaču, kaže gospođa Diallo.
Komesar New Yorka za imigrantska pitanja Fatima Shama kaže da grad I država New York nastoje pomoći tim ženama I uvjeriti ih da mogu dobiti pomoć, bez obzira da li u Sjedinjenim državama borave legalno ili ilegalno.
Mi shvatamo njihov strah I ono što se dešava u našim zajednicama. Zato je potreban dijalog koji će nam istinski omogućiti da podsjeti ljude da postoje agencije I ljudi koji ih žele zaštititi, bez obzira da li se radi o imigraciji, neautoriziranom prakticiranju prava, ili drugim područjima gdje su pojedinci nezaštićeni I kada postanu žrtve, kaže Fatima Shama.
Prema Centru za pravne usluge za žene žrtve zlostavljanja, činjenica da je sobarica u slučaju Straussa Khana ispričala šta se dogodilo I prijavila ga policiji bi mogao biti psihološki trenutak preokreta za žene radnice I studentice koje su imigranti.
