Američki Kongres već mjesecima usvaja kratkoročne proračunske mjere kako bi se osiguralo financiranje savezne vlade na dodatnih nekoliko tjedana. Napori za osiguravanje financiranja vlade za ostatak fiskalne godine, odnosno do kraja rujna, nisu bili uspješni prvenstveno zbog duboko ukorijenjenih ideoloških razilaženja oko toga kako smanjiti bilijun dolara vladinog proračunskog deficita te nacionalni dug u iznosu od 14 bilijuna dolara.
Novopečeni senator Jerry Moran iz Kansasa pripada Pokretu čajanke, organizaciji koja ustraje na smanjenju opsega i troškova savezne vlade bez obzira na sve. Prošlog tjedna senator Moran održao je prvi govor u Senatu. "Naša vlada posuđuje 40 centi od svakog dolara koji potroši. Polovina našeg državnog duga nalazi se u rukama stranaca koji ne dijele naše interese. Zdravi razum nam govori da se ovakav trend ne može nastaviti. Neki kažu da valja povećati poreze kako bismo se izvukli iz ove situacije. No mi nemamo problem prihoda već problem potrošnje. Iskustvo nam govori da što savezna vlada ima više novca to ga više troši. Vrijeme je da vlada promijeni smjer i to dramatično".
S druge strane ideološke debate nalazi se demokratski senator Bernie Sanders koji odbacuje bilo kakvo smanjenje troškova u socijalnim programima i obrazovanju. "Moramo odgovoriti na krizu s deficitom. No to moramo učiniti na pravedan i odgovoran način. Stopa poreza za najbogatije građane u našoj zemlji na najnižoj je razini u povijesti. Stoga pitam naše republikanske prijatelje: zašto želite uravnotežiti budžet na teret djece iz obitelji s niskim primanjima, umirovljenika s malim mirovinama, bolesnih i ugroženih, a ne na račun najbogatijih građana kojima nikad nije bilo ovako dobro".
Prijepor oko državnog proračuna odražava temeljnu filozofsku podjelu u Americi, izravni sudar najdubljih uvjerenja, kaže analitičar Matthew Dallek iz Centra za dvostranačku politiku. Naime, demokrati koji naginju ljevici vide saveznu vladu kao neophodnog poticatelja ekonomskog napretka i općeg dobra. Desno orijentirani republikanci smatraju vladu teretom privatnog poduzetništva. Dallek kaže da žrtvovanje takvih vizija u pregovorima nije nimalo lako. "Teško je zamisliti da demokrati pristanu na sporazum oko budžeta koji ne bi uključio nekakvo povećanje poreza. Isto tako teško je za republikance da pristanu na takvo nešto s obzirom na njihovu anti-vladinu retoriku te odbijanje bilo kakvog povećanja poreza".
Situaciju dodatno komplicira to što nitko ne želi povećanje poreza niti rezanje vladinih usluga, kaže analitičar John Fortier iz Instituta American Enterprise. "Svi ovi prijedlozi imaju nešto loše. Veći porezi ili smanjenja potrošnja nisu nešto apstraktno za građane. Oni bi željeli imati beneficije, ali bez troškova".
Budući da niti jedna politička stranka ne želi biti smatrana gubitnikom u debati oko proračuna te da ogromni fiskalni problemi Sjedinjenih Država neće biti riješeni samo povećanjem poreza ili samo rezanjem troškova ima i onih koji sugeriraju kombinaciju ova dva „lijeka“.
Bivši senator Peter Domenici dopredsjedatelj je dvostranačkog povjerenstva za državni proračunu koje je objavilo temeljiti plan reforme prošle godine. Ovog tjedna Domenici je govorio u Kongresu. "Niti povećanje poreza niti smanjenje troškova neće nas izvući iz krize s deficitom. Sve opcije trebaju biti otvorene. Neki članovi našeg povjerenstva bili su neodlučni podržati rješenja koja im nisu po volji ukoliko nisu vidjeli ustupke i na drugoj strani".
No demokrati odbijaju velika smanjenja potrošnje u domaćim programima, a republikanci povećanje poreza za bilo koji sloj građana. S obje strane čvrsto utvrđene na njihovim ideološkim pozicijama pregovori tek trebaju rezultirati usvajanjem vladinog proračuna za ostatak ove fiskalne godine, a početak pregovora za sljedeći vladin budžet teško je i zamisliti. Trenutni pregovori uglavnom su usmjereni na rezanje domaće potrošnje koja nije vezana za nacionalnu sigurnost, a na to otpada manje od 15 posto ukupnog državnog troška. Izdvajanja za obranu, najveća na svijetu, uglavnom se neće dirati kao ni programi za umirovljenike.
Ukoliko ne dođe do reforme programa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja za milijune građana to će rezultirati dodatnim bilijunima dolara povećanja američkog nacionalnog duga u nadolazećim desetljećima.