Linkovi

I na pobunjeničkom teritoriju, Libijci još uvijek žive u strahu od Gadafijeva režima


Muamar Gadafi temelji svoju vlast i na široko rasprostranjenoj mreži doušnika
Muamar Gadafi temelji svoju vlast i na široko rasprostranjenoj mreži doušnika

Gadafijeva Libija poznata je po razgranatoj mreži doušnika koji dojavljuju službi sigurnosti što se na ulici priča. Kako iz Bengazija javlja Elizabeth Arrott, strah od uhoda i tajnih agenata očit je i u Benghaziju, najvećem libijskom gradu koji već nekoliko mjeseci kontroliraju protivnici Gadafijeva režima.

Bivša libijska diplomatkinja odvažila se dati intervju stranom novinaru. Mjesto razgovora – poluprivatna prostorija u jednom hotelu u Benghaziju. No, odmah nakon početka razgovora, ona uočava muškarca koji je izašao iz lifta. Ovaj se ogledava, načas nestaje i ponovno se vraća da bi mu u predvorju hotela očistili cipele.

Naša sugovornica, veteranka libijske diplomacije, objašnjava o kome se radi: "On je radio za našu obavještajnu službu. Poznajem ga, bio je moj kolega. Uredi su nam bili jedan nasuprot drugom. Vjerojatno će napisati nekakav izvještaj što je vidio. Kome – nemam pojma. Možda novim vlastima, možda starim…"

Stare navike u Libiji sporo nestaju – nakon desetljeća strahovlade raznih Gadafijevih tajnih službi. Ahmad, zaposlenik u vikendici jednog od Gadafijevih sinova, u mjestu Ras al Hilal koji drže pobunjenici, boji se odgovoriti na pitanje stranog novinara. Kolega mu kaže da može, da se ne boji, jer je 'Libija sada slobodna', ali on oprezno i tiho odgovara da se 'nikad ne zna tko je zapravo tko'.

Trideset trogodišnja Amina iz Benghazija, koja je zaposlena i završava magisterij, kaže da je tako bilo cijelog njezina života: "Na fakultetu ili na poslu, ako bi nešto rekli o Gadafiju, prijatelji bi vas upozorili da govoriti tiše, da vas netko nepoznat ne bi čuo. Sve nas je još uvijek jako strah."

Amina kaže da su najopasniji uhode obični građani, koji su pod prijetnjom mučenja ili smrti, pristali da rade za tajnu službu, da špijuniraju svoje sugrađane.

Bivša diplomatkinja, koja je s nama razgovarala pod uvjetom da joj ne objavimo ime, kaže da takav život ima svoju cijenu: "Riječ je o bolesti, o deformiranom načinu mišljenja. Mi moramo obnoviti mozak cijele nacije – kako živimo, kako radimo."

Zemlje poput bivše Istočne Njemačke ili Južne Afrike nude neka iskustva u vezi s prevladavanjem traumi iz autoritarnog društva u kojem je doušništvo bilo rašireno.

Amina nam kaže da u Benghaziju još ima dosta Gadafijevih pristaša koji ne samo da dojavljuju o pristašama pobune, već na njih, najviše po noći, nasumce pucaju. Ova mlada Libijka još uvijek je u čudu da se pobuna protiv Gadafija uopće dogodila: "Uopće nemam pojma kako se to dogodilo. Mislili smo da narod za to jednostavno nije sposoban. A ipak se dogodilo."

I sama začuđena tom činjenicom, naša se sugovornica morala nasmijati.

XS
SM
MD
LG