Deset uvjerljivih, ozbiljnih originala, s korijenima duboko u američkim glazbenim tradicijama. Svojim trećim albumom, Earle [debitirao prije samo dvije godine] dokazuje da je sila na koju treba računati, koju se ne smije ispuštati iz vida. U deset je pjesama i povijest i tajna i sva obećanja koje sadrži američka roots-glazba.
Earle posjeduje talent za pisanje bezvremenih, vječnih pjesama. Na čaroban način prenosi prošlost u sadašnjost; sklada i piše roots-glazbu koju je moguće samo danas stvarati, ali koja je uronjena duboko u prošlost. Istražuje poznate stilove i zvuke, ali ne imitira.
Uzaludno bi bilo uspoređivati ga s bilo kime, starim ili mladim, u žanru zvanom Americana... I to su samo neke od ocjena izrečenih na račun albuma “Harlem River Blues,” Justina Townesa Earlea, suvremenog folk-trubadura, sina Stevea Earlea, koji, s pokojnim Townesom Van Zandtom, općenito slovi kao najbolji country-folk kantautor zadnjih 50 godina, i koji je sinu srednje ime Townes i dao u spomen na vlastitog prijatelja i mentora.
Ogroman izazov za 29-godišnjeg Justina, s takvim pedigreom, takvim imenima, ali dokazao je da im je dorastao već i albumom iz 2009. – “Midnight at the Movies” – i to samo, i još zrelije, potvrdio sada. Evo njegovog lijepog tenora u prvoj albuma, živahnoj, zarazno veseloj “Harlem River Blues,” koja nije blues nego je gospelom prožeta – rijeka u kojoj se “utapa” ima ulogu izbavitelja pa pjesma o utapanju nikad nije bila veselija...
Earle album zatvara kratkom reprizom “Harlem River Bluesa,” samo zbor a cappella...
Justin Townes Earle je s juga, iz Nashvillea, nedavno je preselio na sjever, u New York, u južni dio Manhattana. “Jednom nogom čvrsto južno, drugom čvrsto sjeverno od Mason Dixona, čvrsto, čini se, i s obje strane vremena,” po riječima jednog kritičara, Justin Townes Earle puni prostor između prve na albumu i njenog refrena, na kraju, prostor između dva gospela, zapanjujućim spojem stilova – rockom, rockabillyjem, country-bluesom, klasičnim folkom, old-time baladama... a u “Slippin’ and Slidin’” ima i blue-eyed soula...
Ima sporog, ima brzog, i sve se sjajno jedno u drugo uklapa. Pjesme su to na slatkogorke teme ljubavi i gubitka, na lakše, bezbrižnije teme hirovitih žena i nevezanih i neobaveznih muškaraca, pjesme o melankoličnim bruklinskim noćima, o vozačima podzemnih vlakova. Ima prizvuka Townesa Van Zandta, ima prizvuka i Brucea Springsteena, i Johnnyja Casha, a prisutno je, naravno, i nasljeđe Woodyja Guthrijea. Na Guthrijea, Earlovog idola, i na Dylana, dvojicu trubadura koji su svojevremeno također bili žitelji New Yorka, podsjeća ona pod naslovom “Wanderin’”...
Da, Woody Guthrie je jednom rekao: Svaka budala može napraviti nešto komplicirano. Ali genij je potreban da se napravi jednostavno! “Harlem River Blues” sviđao bi se starom Woodyju, sviđao bi se i Townesu, mora se sviđati i tati Earlu, jer glazba koju sin stvara na ovom albumu svježa je i nova i privlačna na jedan staromodni način. Jerry Lee Lewisu mora se sviđati “Move Over Mama”... nekako nam je poznata, ali ipak je drugačija, potpuno - Justinova!
