Linkovi

Haiti godinu nakon zemljotresa: „Dobro je što mogu ići i školu...“

  • Jeff Swicord
  • VOA

Haiti godinu nakon zemljotresa: „Dobro je što mogu ići i školu...“

Haiti godinu nakon zemljotresa: „Dobro je što mogu ići i školu...“

Zahvaljujući donacijama iz inostranstva zgrada sirotišta St: Joseph je proteklih mjeseci obnavljana, praktično građena od temelja, i sada je mnogo čvršća. Uz to, kupljenja je i susjedna zgrada. I štićenici su tu, njih 22. Većina ih ide u školu odmah iza ugla.

U katastrofalnom zemljotresu koji se prije tačno godinu dana dogodio na Haitiju bilo je trenutaka sreće u ogromnoj nesreći i ljudi koji su svojim optimizmom ulijevali nadu.

Jedan od tih trenutaka sreće u nesreći desio se sirotištu St. Joseph u Port-au-Prince-u, glavnom gradu gotovo sravljenom sa zemljom. Mada je zgrada doma srušena niko od djece-siročadi nije nastradao.

Optimizam je budio i Michael Geilandfeld, Amerikanac koji vodio i vodi sirotište

Pokazujući sliku koja predstavlja dječaka čiji izraz lica govori da mu život nije nimalo lak, jednu od slika izloženih na zivodima doma, on se prisjeća trenutaka neposredno nakon zemljotresa:

„Naša zgrada i susjedni objekti su toliko oštećeni da djecu moramo izmjestiti na sigurno, u unutrašnjost.“

Zahvaljujući donacijama iz inostranstva zgrada sirotišta St: Joseph je proteklih mjeseci obnavljana, praktično građena od temelja, i sada je mnogo čvršća. Uz to, kupljenja je i susjedna zgrada.

I štićenici su tu, njih 22. Većina ih ide u školu odmah iza ugla. 17-godišnji Fijnole u sirotištu je od treće godine. Zbog siromaštva, roditelji nisu mogli brinuti o njemu. Nada se da će zahvaljući obrazovanju moći pomoći roditeljima:

„Dobro je što mogu ići u školu, učiti i pomoći mojim roditeljima. To je moj san.... pomoći im koliko god budem mogao.“

Exza, takođe star 17 godina, rado pomaže gradnju i obnovu sirotišta. U dom St. Joseph je došao poslije zemljotresa. Bez smještaja u domu protekla godina dana bila bi za njega vrlo teška:

„Bilo je to dobro za mene. Poslije zemljotresa imali smo nalet uragana.... zatim epidemija kolere. Ništa od toga me nije zadesilo, u domu sam na sigurnom.“

Predstavnici humanitarnih organizacija kažu da je nemoguće utvrditi koliko je djece u zemljotresu ostalo bez roditelja. U USAID-u procjenjuju da ih je najmanje 15 hiljada.

Michael Geilandfeld, osim brige o djeci, želi da sačuva i sjećanje na nevolje kroz koje su prošli i prolaze Haićana. Na jednom zidu doma drži sliku šatorskog naselja kao simbol tih nevolja:

Michael Geilandfeld

Michael Geilandfeld

„Život mnogih je već godinu dana sveden na život pod drvećem, platnenim i najlonskim krovovima... Ali ti ljudi žive, čine najviše što mogu. To je svakodnevna patnja i oni je stoički podnose.“

Prije godinu dana oštećen je i mural na ulazu u sirotište. Gospodin Geilandfeld kaže:

„Možemo ga naslikati, ponovo napraviti. Ono zbog čega smo sretni je to što nismo izgubili ni jedno dijete. Njihove živote ne bi mogli nadokabnaditi. Sve ostalo je nije bitno.“

Kada prvobitni objekat sirotišta St. Joseph bude kompletno obnovljen, Michael Geilandfeld planira izgraditi tri nove zgrade na susjednom zemljištu koje je već osigurao. Te nove zgrade biće domovi nade za mnogu djecu-siročad u Port-au-Prince-u i na Haitiju.

XS
SM
MD
LG