Linkovi

Glumački život standardiziranih pacijenata

  • June Soh

Glumački život standardiziranih pacijenata

Na području Washingtona i Baltimorea radi oko 700 standardiziranih pacijenata, za kojima je potražnja vrlo velika

Većina glumaca nastupa u filmovima, na televiziji ili u pozorištu. Ali, ne svi. Za neke glumce pozornicu predstavlja soba za ispite na medicinskom ili srodnom fakultetu. Kao što je za Glas Amerike otkrila June Soh u Višoj medicinskoj školi Univerziteta Maryland, radi se o interaktivnoj predstavi sa studentima.

Ted Bell glumi 55-godišnjeg pacijenta koji već tri mjeseca pati od bolova u želucu. Emily Tyrrell je studentica Više medicinske škole. Bell je ustvari umirovljeni inžinjer strojarstva. Glumiti pacijenta za studente čija će profesija biti na polju medicine njegova je nova karijera. Službeni naziv njegova posla je - 'standardizirani pacijent'.

"To se pretvorilo u stvarno sjajan posao s kraćim radnim vremenom, posao koji se može raditi u penziji. Radim na svih šest medicinskih škola i fakulteta na području Baltimorea i Washingtona," kaže Bell.

Na tom području radi oko 700 standardiziranih pacijenata, za kojima je potražnja vrlo velika, kaže Kathy Schaivone, voditelj kliničkih programa Univerziteta Maryland.

"To je uobičajeno na medicinskim fakultetima. Svaki u Sjedinjenim Državama i mnogi u svijetu koriste standardizirane pacijente," kaže Schaivone.

Glumačko iskustvo pomaže, ali nije neophodno. Nije ni znanje medicine. Fakulteti i škole pružaju obuku i plaćaju honorare da se odglumi pacijenta.

"Mnogi su glumački profesionalci, ali ja nikad ranije nisam bio plaćen za glumu, premda to zahtijeva izvjesnu sposobnost glume," kaže Bell.

No, profesionalni glumac Tom Wyatt ovaj svoj posao sa strane ne smatra glumom.

"Koristim glumačko umijeće, ali, iskreno rečeno, kad sve ide dobro onda ustvari ne glumim, nego reagiram na studente. Ponašam se prirodno i iskreno u odnosu na ono što mi oni kažu i što mi rade," kaže Wyatt.

On i drugi standardizirani pacijenti provode mnoge sate vježbajući za svaki od slučajeva, da bi znali kako na pitanja odgovarajuće reagirati. Ali, zapamtiti sve simptome svog lika i njegovu medicinsku povijest nije uvijek lako.

"Posebno kad radim devet, deset slučajeva tjedno u tri razne bolnice, onda su oni svi različiti," kaže Wyatt.

Uloga glumca nije ograničena na portretiranje pacijenta.

"Stvari koje su za mene najistaknutije: ponašanje mora biti vrhunski profesionalno i mora se osjećati da se vlada situacijom," kaže Wyatt.

Studentima glumci daju povratne informacije.

"Uvijek je dobro raditi sa standardiziranim pacijentom, jer te to drži usmjerenim na određeni misaoni tok, na sužavanje diferencijalne dijagnostike dok se postavljaju pitanja," kaže Kurt Haspert, student na Višoj medicinskoj školi.

Primarni fokus im je na pružanju najboljeg mogućeg obrazovnog iskustva, ali i glumci uživaju u svojim predstavama.

"Donosi zadovoljstvo. Oni kažu da im jako pomaže. Ja se, stoga, osjećam korisnim u obuci dobrog medicinskog osoblja," kaže Ted Bell, odlazeći na svoju sljedeću predstavu, točnije tri za redom na Medicinskom fakultetu Univerziteta Johns Hopkins.

XS
SM
MD
LG