Linkovi

Gjelten: Amerika je izrasla na imigrantima, a ne na etničkoj pripadnosti

  • Dzeilana Allison

A Nation of Nations

A Nation of Nations

Nova knjiga dugogodišnjeg novinara NPR-a (National Public Radio), i američkog pisca Toma Gjeltena,, Zemlja nacija - velika priča o američkoj imigraciji - Nation of Nations, The Great American Immigration Story, upravo je izašla u Sjedinjenim Državama, a posebno mjesto je imala i na nedavnom festivalu knjige u organizaciji Kongresne biblioteke Sjedinjenih Država. Knjiga govori o povijesti američke imigracije nakon donošenja novog zakona o imigraciji, 1965. godine, i kako su imigranti stvorili Ameriku kakva je ona danas.

Tom Gjelten u Hrasnici u decembru 1994.

Tom Gjelten u Hrasnici u decembru 1994.

1965. godina je bila prekretnica u američkom društvu kada je u pitanju imigracija, kaže gospodin Gjelten i objašnjava:

Do 1965 Amerika je , generalno gledajuci sebe smatrala zemljom Evropljana , ljudi anglo-saksonskog naslijedja. – usprkos mitu da je Amerika zemlja imigranata,brojnih naroda. Takva politika se reflektirala kroz imigracijsku politiku Amerike: za ljude iz Evrope, odnosno za bijelce je bilo mnogo, mnogo lakše da dobiju papire za stalni boravak u Americi , nego za ljude iz Afrike, Azije ili sa Srednjeg Istoka. Takva politika je provodjena sistemom kvota, pa su tako ljudi iz Evrope imali 50 hiljada mjesta u Americi godišnje, dok su na primjer ljudi iz Azije ili Afrike dobivali godišnje oko 100 mjesta. Ta je politika poništena 1965., I od tada su ljudi iz cijelog svijeta manje više imali istu šansu da se nasele u Ameriku. 1965. je naime bila vrhunac pokreta za gradjanska prava u Americi , kada su svi ljudi u Sjedinjenim Državama dobili pravo glasa – to je bilo vrijeme velikog idealizma, pa je i zakon o imigraciji prakticki bio rezultat pobjede pokreta za gradjanska prava. Tada je Amerika kao zemlja, kao nacija, istinski postala odana provodjenju ideje o pravdi I jednakosti. Medjutim, to je takodjer bilo vrijeme kada su zemlje zapadne I sjeverne Evrope počele ulaziti u period velikog prosperiteta, tako da ti ljudi više nisu ni imali veliku potrebu da odlaze iz svojih zemalja. Tada su Ameriku masovno počeli naseljavati ljudi iz Latinske Amerike, Afrike I Azije, koji su patili socijalno, ekonomski, ili prolazili kroz ratove. Prema zadnjem popisu stanovnista, 2010. godine, u Sjedinjenim Državama ima 3 puta više stanovnika koji nisu rodjeni u Americi, nego je to bio slučaj 60-tih godina.

VOA:
Kako objašnjavate činjenicu da se ljudi mnogo lakše i brže integriraju u američko društvo, nego je to slučaj sa zapadno evropskim zemljama, gdje je veliki dio njih getoiziran?

EU - granicne kontrole i ograde

EU - granicne kontrole i ograde

Gjelten:
U Evropi i dan-danas postoji koncept definiranja jedne zemlje, ili nacije, po liniji krvi, i po etničkoj pripadnosti. Na primjer, u Njemačkoj, gdje sam živio godinama, niti jedan Nijemac ne smatra Turke, ni koji su rodjeni tu, punim Nijemcima. Praktički, morate biti njemačkog porijekla da budete pravi Nijemac. Do odredjenog stepena to važi i za Britaniju, i - usudjujem se reći - za najveći dio Evrope. To su stare nacije, stare države, koje su stvorene na osnovu etnickog identiteta. Sjedinjene države su izrasle na imigrantima. Decenijama i decenijama ljudi koji dodju ovdje, ostavljaju svoj etnički, ili nacionalni identitet i preuzimaju novi identitet – identitet Amerikanca. Naravno, par stoljeća su to uglavnom bili ljudi iz Evrope, ali ni oni po dolasku nisu više o sebi mislili kao o Francuzima, Britancima, Holandjanima, Norvežanima – što je slučaj moje porodice - nego su postajali Amerikanci. Jednostavno je postojao taj etos prema kojemu je svako mogao postati Amerikancem ukoliko bi prihvatio tzv. američku ideju, ako bi vjerovao u američki san . Dakle naš je identitet oduvijek bio barem dijelom drugaciji, oduvijek je ova zemlja barem dijelom bila otvorenijih ruku za strance nego Evropa. Ja ovim nipošto ne želim potcijeniti izazove s kojima se novopridošlice sučeljavaju, ima i ovdje neprijateljskog raspoloženja – ali kroz povijest je tradicionalno bivalo mnogo lakše ljudima doseliti se i integrirati u Americi nego drugdje.

VOA:
Današnji američki kritičari imigracije se vrlo često pozivaju na bezbjednost - jedan od argumenata, na primjer, je da su svi napadači od 11. septembra bili imigranti:

Gjelten:

Da, bili su imigranti, ali isto tako su bili legalni imigranti. Tačno je da je tada stvoreno veliko nepovjerenje prema ljudima koji su Muslimani,i smatralo se da moramo biti mnogo pazljiviji koga puštamo u zemlju. Danas je taj trend neprijateljstva prema imigraciji u porastu, na žalost, i izuzetno zabrinjavajući.Kao da se vraćamo unatrag, u period od prije 1965. godine.

19 ljudi sa srednjeg istoka jest bilo odgovorno za napade 11. Septembra. No, prije koji mjesec bili smo svjedoci višetrukom ubojstvu crnaca koje je počinio bijeli mladić. 1995. još jedan mladi bijelac , Timothy McVeigh, je počinio teroristicki napad u Oklahoma City-ju, kada je ubijeno 200 osoba…Teroristi mogu biti bilo kojeg porijekla, i bilo koje boje. Tačno je da sada traje sukob izmedju Zapada I radikalnih islamista i to jeste stvorilo dodatnu klimu sumnje I nepovjerenja. Ne možemo poreći da se trenutno vodi jedna ideološka borba. Ali kriviti imigrante, recimo, za 11. septembar je zaista nategnuta teza, koja ne opstaje.

Americki vojnici na dodjeli drzavljanstva

Americki vojnici na dodjeli drzavljanstva

VOA:
Kada govorimo o sadašnjem trenutku, kritičari kažu da su Sjedinjene Države trebale pomoći mnogo ranije Evropi da se nosi sa rijekom imigranata, i da je broj od 10 hiljada Sirijaca, koje su najavile prihvatiti, isuviše mali? Mnogo se više, s pravom očekuje od Amerike - vaš komentar?

Gjelten:

Deset hiljada ljudi je majušni dio broja ljudi koji su raseljeni, prvenstveno iz Sirije i Iraka. Istina je da ta brojka ne može puno pomoći. Medjutim, po mom mišljenju ovdje se radi o mnogo vecem i kompleksnijem problemu – nije stvar u tome koliko ljudi može ili hoće svaka zemlja prihvatiti, već u činjenici da ono što se dogadja u nekoj dalekoj zemlji ima utjecaja na sve nas. Ovo je danas jedan povezani svijet. Posljedice su globalne. Sjetićemo se da su mnogi govorili za rat u Bosni: Taj nas se sukob ne tiče, a pamti se posebno rečenica tadašnjeg državnog sekretara Jamesa Bakera: Nemamo mi psa u toj borbi pasa…Medjutim, činjenica je da takvi sukobi stvaraju posljedice koje se osjećaju po cijelom svijetu. Lekcija koju nismo naučili je da u današnjem dobu globalizacije, sukob se ne može ograničiti. Ne mogu se podizati zidovi ili ograde , oni ništa ne znače za ljude koji osjećaju potrebu da odu negdje drugo. Migracije postoje otkako je svijeta i vijeka, i ljudi će se uvijek pomjerati s jednog mjesta ako im tu nije dobro, i tražiti dom negdje drugo. A današnji sukobi su velikim dijelom rezultati činjenice da zapadna Evropa, ili Amerika, nisu bile voljne priznati da imaju veliki interes da pomognu u zaustavljanju ratova u ranoj fazi.

Alep, Sirija

Alep, Sirija


VOA: Mnogi kritičari idu i dalje, tvrdeći da je politika Sjedinjenih Država u Iraku, i na srednjem istoku uopće praktički dovela do ove krize?

Gjelten:

Ako pogledate na proteklih sto godina, zapadne zemlje su itekako odgovorne za region srednjeg istoka, jer nisu podržavale napredne, demokratske pokrete , modernizaciju društva, suverenitet nekih od tih društava… Pravljeni su savezi sa diktatorima, umjesto sa narodima, i iz svega toga je izraslo neprijateljstvo tih naroda prema zapadu, koje je sada proključalo. Smatram da je kratkovido gledati samo na politiku Sjedinjenih Drzava u posljednjih desetak godina. Odgovor leži u 50 ili više godina unatrag, u odnosu zapadnih zemalja, ukljucujući Ameriku, prema Srednjem istoku uopće.

XS
SM
MD
LG