Linkovi

Ne želimo izbrisati ropstvo kao dio naše povijesti


Ne želimo izbrisati ropstvo kao dio naše povijesti
Ne želimo izbrisati ropstvo kao dio naše povijesti

„Danas pada kiša. A ja bih rekla .... kišne kapi su suze robova koji kažu hvala.... hvala što nas niste zaboravili....“

Prvi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država George Washington bio je rođen, odrastao je i živio u svijetu u kojem je ropstvo bilo normalan, uobičajen dio američkog života. Kada je imao 11 godina naslijedio je 10 robova, a kada je 1799. godine preminuo na njegovom imanju Mount Vernon, udaljenom oko 25 kilometara od Washingtona, bilo je 300 robova. Tokom ove godine zgrade i prostor u kojem su i na kojem su radili i živjeli robovi temeljito je arheološki istražen, renoviran i restauriran u nakadašnjem duhu.

Velika, impresivna kuća bila je dom Georga Washingtona. U neposrednoj blizini tog prostranog zdanja su skromne kuće, zapravo robovske spavaonice. Neposredno nakon što je izabran za predsjednika, George Washnigton je dao da se izgrade dva nova krila, podijeljena u četiri prostrane sobe. Jedna od tih soba bila je za muškarce, druga za žene. Za hladnih dana bile su zagrijavane vatrom iz kamina.

Ne želimo izbrisati ropstvo kao dio naše povijesti
Ne želimo izbrisati ropstvo kao dio naše povijesti

Nakon desetomjesečne restauracije otvorene su za posjetioce predsjednikovog imanja, sada spomen-kompleksa. Sastavni dio ambijenta u kojem se nađu posjetioci su odjeća, posuđe, pribor, alati, sprave i druge sitnice svakodnevnog robovskog života i rada.

Arheolog Dennis Poque ističe da je restauracija rezultat istraživanja koja su trajala više od 20 godina:

„Pronašli smo, iskopali jako mnogo arheološkog materijala... Zapravo, došli smo do velikog broja predmeta koje su robovi koristili... Našli smo i mnogo kostiju divljih životinja tako da znamo da su ih lovili i koristili u ishrani, nadopunjujući skromne robovske obroke.“

Na osnovu nađenih iskopina lako se da zaključiti da su robovi na imanju Georga Washingtona bili vrsni majstori, da su radili kao kuhari, poslužitelji, farmeri, konjušari....

Gospodin Poque takođe naglašava:

„Sačuvani su opisi i zabilješke o izgledu i životu u spavaonicama. Bile su kao barake, mizernije od bilo čega što se u današnje vrijeme može zamisliti. No, mi ne želimo izbrisati taj dio naše povijesti. Robovi su bili vlasništvo drugih ljudi, nisu imali nikakva prava, radili su i živjeli vrlo teško.“

Prilikom otvaranja za posjetioce obnovljenih prostora u kojima su živjeli robovi bilo je prisutno i više njihovih direktnih potomaka.

Rohulamin Quander
Rohulamin Quander

Rohulamin Quander, sudija iz Washingtona vuče porijeklo od Sukey Baya, roba koji je živio i radio na Mount Vernonu i bio vlasništvo Georga Washingtona.

Gospodin Quander kaže:

„Godinama i decenijama, za imena robova nije se znalo, niti se govorilo o tome što su značili samom George Washingtonu. Treba tim ropkinjama i robovima odati dužno priznanje. Radeći od ranog jutra do noći svakodnevno omogućili su i George Washingtonu da za ovu zemlju i sve nas uradi jako, jako mnogo.“

Beth Cayer sa učenicima
Beth Cayer sa učenicima

Najčešći i najbrojniji posjetioci su učenici, a posjete su dio njihovih časova povijesti. Učiteljica Beth Cayer kaže:

„Naravno, i neki od učenika su potomci robova sa Mount Vernona. A dolazak ovdje za sve njih je stvarno otvaranje očiju i spoznavanje razlika u odnosima među ljudima nekada i sada.“

Upoznavanje posjetilaca sa mukom i bijedom robovskog života je jedan od ciljeva obavljene restauracije.

Gloria Alice Holmes
Gloria Alice Holmes

Tome se raduje i Gloria Alice Holmes, čiji je daleki predak takođe bio Sukey Bay. U sobi za ropkinje gospođa Holmes je, na dan otvaranja restauriranih objekata, ostavila jednu keramičku posudu, a zatim rekla:

„Pada kiša. A ja bih rekla .... kišne kapi su suze robova koji kažu hvala.... hvala što nas niste zaboravili....“

XS
SM
MD
LG