Izrael je u početku taktički napredovao protiv Hamasa nakon što je razorno zračno bombardiranje utrlo put njegovim kopnenim trupama. Ali ti rani dobici ustupili su mjesto oštroj borbi protiv prilagodljive pobune - i rastućem osjećaju među mnogim Izraelcima da se njihova vojska suočava samo s lošim opcijama, povlačeći poređenja s američkim ratovima u Iraku i Afganistanu.
Ovo je bio podtekst pobune posljednjih dana dvojice članova tročlanog ratnog kabineta premijera Benjamina Netanyahua - ministra odbrane Yoava Gallanta i Bennyja Gantza, glavnog Netanyahuovog političkog rivala - koji su zahtijevali od njega da izradi detaljne poslijeratne planove.
Podržali su odmazdu Izraela za Hamasov napad 7. oktobra, uključujući jednu od najtežih kampanja bombardovanja u novijoj historiji, kopnene operacije koje su uništile čitava naselja i granična ograničenja za koja Svjetski program za hranu UN-a kaže da su dijelove teritorije gurnuli u glad.
Ali sada se dvojica penzionisanih generala plaše produžene, skupe ponovne okupacije Gaze, iz koje je Izrael povukao vojnike i naseljenike 2005. Oni se također protive povlačenju koje bi ostavilo kontrolu Hamasa ili dovelo do uspostavljanja palestinske države.
Umjesto toga, iznijeli su alternative koje mnogi Izraelci vide kao krajnje nerealne. Hamas je u međuvremenu predložio svoj poslijeratni plan.
Evo pogleda na četiri načina da se ovaj rat završi.
VOJNA OKUPACIJA PUNIH RAZMJERA
Netanyahu je obećao "potpunu pobjedu" koja će ukloniti Hamas s vlasti, demontirati njegove vojne kapacitete i vratiti mnoštvo talaca koje još uvijek drži od napada koji je pokrenuo rat.
Rekao je da bi pobjeda mogla doći za nekoliko sedmica ako Izrael pokrene invaziju na Rafah, koji Izrael prikazuje kao posljednje uporište Hamasa.
Amir Avivi, penzionisani izraelski general i bivši zamjenik komandanta divizije Gaza, kaže da je to samo početak. Rekao je da će Izrael morati da zadrži kontrolu kako bi spriječio pregrupisavanje Hamasa.
„Ako ne isušite močvaru, ne možete se izboriti sa komarcima. A isušivanje močvare znači potpunu promjenu obrazovnog sistema i bavljenje lokalnim rukovodstvom, a ne terorističkom organizacijom”, rekao je. “Ovo je generacijski proces. To se neće dogoditi za jedan dan.”
Krajnje desničarski članovi Netanyahuove vladajuće koalicije, koji drže ključ njegovog ostanka na vlasti, pozvali su na trajnu okupaciju, "dobrovoljnu emigraciju" velikog broja Palestinaca bilo gdje i obnovu jevrejskih naselja u Gazi.
Većina Izraelaca se protivi, ukazujući na ogromne troškove stacioniranja hiljada vojnika na teritoriji koja je dom za 2,3 miliona Palestinaca. Kao okupatorska sila, Izrael bi vjerovatno bio odgovoran za pružanje zdravstvenih, obrazovnih i drugih usluga. Nejasno je u kojoj bi mjeri međunarodni donatori uskočili da finansiraju obnovu usred tekućih neprijateljstava.
Također nema garancije da će takva okupacija eliminirati Hamas.
Izrael je imao punu kontrolu nad Gazom kada je Hamas uspostavljen kasnih 1980-ih. Izraelska 18-godišnja okupacija južnog Libana poklopila se s usponom Hezbolaha, a izraelske trupe se rutinski bore protiv militanata na Zapadnoj obali, koju kontrolira od 1967. godine.
LAKŠE UZ POMOĆ 'JEDNOROGA'
Netanyahu je rekao da će Izrael zadržati sigurnosnu kontrolu nad Gazom, ali će civilnu upravu delegirati lokalnim Palestincima koji nisu povezani s Hamasom ili Palestinskom samoupravom koju podržava Zapad, a koja upravlja dijelovima okupirane Zapadne obale. On je predložio da arapske i druge zemlje pomognu u upravljanju i obnovi.
Ali do sada niko nije pokazao interesovanje.
Nije poznato da je ijedan Palestinac nije ponudio saradnju s izraelskom vojskom, možda zato što je Hamas rekao da će biti tretirani kao kolaboracionisti, što predstavlja prikrivenu prijetnju smrću.
Napori da se dođe do palestinskih biznismena i moćnih porodica "završili su katastrofom", kaže Michael Milshtein, izraelski analitičar za palestinska pitanja na Univerzitetu u Tel Avivu i bivši vojni obavještajac.
On kaže da Izraelci koji traže takve saveznike traže "jednoroge" - nešto što ne postoji.
Arapske države su također odlučno odbacile ovaj scenario - čak i Ujedinjeni Arapski Emirati, koji su jedni od rijetkih koji su formalno priznali Izrael i imaju bliske veze s njim.
“UAE odbijaju biti uključeni u bilo kakav plan koji ima za cilj pokriće izraelskog prisustva u Pojasu Gaze”, rekao je ovog mjeseca ministar vanjskih poslova Abdullah bin Zayed Al Nahyan.
VELIKA CIJENA
Umjesto toga, arapske države su se udružile oko američkog prijedloga usmjerenog na rješavanje desetljeća starog sukoba i transformaciju Bliskog istoka.
Prema ovom planu, reformirana palestinska uprava bi upravljala Gazom uz pomoć arapskih i muslimanskih naroda, uključujući Saudijsku Arabiju, što bi normaliziralo odnose s Izraelom u zamjenu za američki odbrambeni pakt i pomoglo u izgradnji civilnog nuklearnog programa.
Ali američki i saudijski zvaničnici kažu da to zavisi od toga da se Izrael posveti kredibilnom putu ka konačnoj palestinskoj državnosti.
Netanyahu je odbacio takav scenario - kao što su to učinili Gallant i Gantz - rekavši da bi to nagradilo Hamas i rezultiralo državom kojom upravljaju militanti na granicama Izraela.
Palestinci kažu da je okončanje višedecenijske okupacije Izraela i stvaranje potpuno nezavisne države u Gazi, Zapadnoj obali i istočnom Jerusalemu - teritorijama koje je Izrael zauzeo u bliskoistočnom ratu 1967. - jedini način da se prekine ciklus krvoprolića.
Hamas je rekao da će prihvatiti rješenje o dvije države barem na privremenoj osnovi, ali njegov politički program i dalje poziva na "potpuno oslobođenje Palestine", uključujući i ono što je sada Izrael. Hamas je također rekao da mora biti dio svakog poslijeratnog rješenja.
DOGOVOR SA HAMASOM
Hamas je predložio sasvim drugačiju veliku pogodbu - onu koja bi, ironično, mogla biti prihvatljivija za Izraelce od američko-saudijskog sporazuma.
Militantna grupa je predložila sporazum u fazama u kojem će osloboditi sve taoce u zamjenu za stotine palestinskih zatvorenika - uključujući visoke militante - kao i povlačenje izraelskih snaga iz Gaze, dugotrajno primirje i rekonstrukciju.
To bi gotovo sigurno ostavilo Hamasu kontrolu nad Gazom i potencijalno mu omogućilo da obnovi svoje vojne kapacitete. Hamas bi čak mogao tvrditi i pobjedu, uprkos velikoj smrti i razaranju koje su palestinski civili pretrpjeli od 7. oktobra.
Međutim, hiljade izraelskih demonstranata izašlo je na ulice posljednjih sedmica pozivajući svoje lidere na takav dogovor, jer je to vjerovatno jedini način da se vrate taoci.
Optužuju Netanyahua da stoji na putu takvom sporazumu jer bi to moglo dovesti do njegovih krajnje desnih saveznika da sruše njegovu vladu, potencijalno okončajući njegovu političku karijeru i izlažući ga krivičnom gonjenju po optužbama za korupciju.
Pristalice takvog sporazuma kažu da bi Izrael imao i druge koristi, osim oslobađanja talaca.
Konflikt niskog intenziteta s libanonskim Hezbolahom vjerovatno bi se ugasio kako se regionalne tenzije smire, što bi omogućilo desetinama hiljada ljudi s obje strane granice da se vrate svojim domovima.
Milshtein kaže da bi Izrael trebao usvojiti Hamasov koncept "hudne" - produženog perioda strateškog mira.
"Hudna ne znači mirovni sporazum", rekao je. "To je prekid vatre koji ćete iskoristiti da biste postali jači, a zatim da napadnete i iznenadite svog neprijatelja."
