Linkovi

Retrospektiva američkih filmova o Sovjetskom savezu za vrijeme Željezne zavjese


Sean Connery i Alec Baldwin u filmu iz 1990. godine, koji nije portretirao Sovjete kao karikature
Sean Connery i Alec Baldwin u filmu iz 1990. godine, koji nije portretirao Sovjete kao karikature

Peter Rollberg, profesor filmskih umjetnosti: "Na komercijalnoj razini, brojnoj su publici ti filmovi služili samo za zabavu. Na intelektualnijoj razini, oni su razmatrali posljedice, i, na neki način, bili upereni na nas kao ljude i na ono što smo sposobni učiniti."

1946. godine, u govoru održanom u Sjedinjenim Državama, britanski premijer Winston Churchill upotrijebio je vlastitu kovanicu "Željezna zavjesa" kako bi opisao fizički i simbolični zid koji razdvaja Europu na Istok i Zapad. Churchillov govor označio je početak Hladnog rata, koji je trajao do raspada Sovjetskog saveza 1991. godine. Tijekom tog vremena, američki su filmovi odražavali promjene raspoloženja Sjedinjenih Država prema suparničkom Sovjetskom savezu.

Vrlo je malo filmova obradilo početni period komunističke Rusije tako dobro kao David Lean u filmu "Doktor Živago." Taj je film epska priča o ljubavi između Jurija Živaga i Lare, žene jednog komunističkog vođe. No, film istovremeno daje turobni prikaz komunističke Rusije. Peter Rollberg, profesor filmskih studija na Sveučilištu George Washington, kaže da je humani način na koji je David Lean prikazao Ruse u "Doktoru Živagu" iznimka od pravila po kojima su snimani filmovi o Hladnom ratu:

"Hladni je rat stvorio polje napetosti koje je pružilo temelj za dobre i motivirajuće priče."

Neki od tih filmova, poput "Mandžurijskog kandidata," usredotočeni su na komunističku prijetnju na američkom tlu. Raymondu Shawu, ratni heroj u filmu, komunisti ispiru mozak kako bi on izvršio atenat na predsjednika Sjedinjenih Država. Peter Rollberg kaže da je taj film tada služio kao upozorenje Amerikancima:

"Mogućnost ispiranja mozga, potpune manipulacije ljudskim bićima, koja će učiniti što god im se naloži, to je bilo upozorenje koje je preraslo tadašnju političku situaciju. Ono je poručivalo društvu da bude na oprezu."

Film "Dr. Strangelove," Stanleyja Kubricka, premijerno je prikazan 1964. godine, dvije godine nakon Kubanske krize. Poremećeni general američkih zrakoplovnih snaga naređuje neopravdani nuklearni napad na Sovjetski savez. Ova politička satira odražavala je strah od nuklearnog holokausta koji se proširio cijelom zemljom.

Film "Rusi dolaze, Rusi dolaze" ruga se nekontroliranoj panici i strahu od Rusa.

Filmovi Jamesa Bonda obradili su špijunažu na holivudski način. Špijun britanske tajne službe 007 dobroćudni je playboy, a neprijatelj je jedna neustrašiva ubojita mašina. Jedan od primjera filmova Jamesa Bonda na temu Rusije je "Iz Rusije s ljubavlju."

1970-ih godina, filmovi su imali pomirdbeniji pristup prema Sovjetskom savezu i tako odražavali jednu opušteniju fazu. Dvije produkcijske kompanije, američka i sovjetska, zajednički su producirale fantaziju iz 1975. godine "Plava ptica," s Elizbeth Taylor u glavnoj ulozi. No, sovjetska invazija Afganistana 1979. godine i postanak Ronalda Reagana američkim predsjednikom sljedeće godine obilježili su svršetak tog 'opuštenijeg' doba.

Anti-sovjetska retorika u filmu doživjela je povrat. U filmu "Rocky IV," američko-sovjetski antagonizam reduciran je na najmanji zajednički nazivnik - krv i snagu mišića.

Prebjegavanje Sovjeta također je bila popularna tema američke filmografije 1980-ih godina.
U filmu "Moskva na Hudsonu" Vladimir Ivanov, ruski glazbenik kojeg igra Robin Williams, stiže u New York s gostujućom cirkuskom trupom. Potom se krije u robnoj kući Bloomingdale's, simbolu kapitalizma.

Stav prema Sovjetima se ponovno mijenja u akcijskom filmu iz 1990. godine "Lov na Crveni oktobar," snimljenom u vrijeme kad je Sovjetski savez bio u raspadanju. Sean Connery, kao zapovjednik sovjetske nuklearne podmornice, okreće svoje plovilo prema američkim vodama. Amerikanci moraju odlučiti da li je njegova namjera bijeg ili napad. Taj sovjetski zapovjednik nije više karikatura. On je inteligentno ljudsko biće.

Peter Rollberg kaže da su filmovi o Hladnom ratu različiti baš kao i američka publika:

"Na komercijalnoj razini, brojnoj su publici ti filmovi služili samo za zabavu. Na intelektualnijoj razini, oni su razmatrali posljedice, i, na neki način, bili upereni na nas kao ljude i na ono što smo sposobni učiniti."

Film Roberta Altmana "Pret-a-porter" prikazuje Moskvu post-sovjetskog doba, kao mondeno mjesto u kojem su ljudi otvoreni prema svijetu i svim njegovim mogućnostima.

XS
SM
MD
LG