Izraelski premijer Benjamin Netanyahu danas se susreće s Barackom Obamom u Washingtonu. Jedna od tema razgovora bit će i nedavno sklopljeni sporazum između Hamasa i Fataha – dvije prilično različite palestinske organizacije. Naš novinar osvrće se na neke razloge zašto je do ovog sporazuma uopće došlo.
Početkom mjeseca sekularni palestinski pokret Fatah i militantna islamistička organizacija Hamas potpisali su pakt o pomirenju. Sporazum je postignut uz posredovanje Egipta i potpisan je u Kairu od strane čelnika Fataha i predsjednika Palestinske samouprave Mahmuda Abbasa i Haleda Meshaala, čelnika Hamasa. Između ostalog taj dokument poziva na okončavanje ratnog stanja između njih, formiranje privremene vlade i predsjedničke i parlamentarne izbore unutar godinu dana. Stručnjaci kažu da bi ovaj sporazum o pomirenju mogao izgladiti sporove između ova dva ljuta neprijatelja. Međutim, mnogi se pitaju zašto je do ovakvog sporazuma došlo upravo u ovom trenutku?
Fawaz Gerges stručnjak je za Srednji istok pri London School of Economics. On kaže da je jedan od razloga promjena koja je zahvatila arapski svijet. "Osjetio se pritisak palestinske javnosti na palestinsko čelništvo. Palestinci sad žele da njihovo čelništvo – i Hamas i Fatah – ostave svoje ideološke inklinacije po strani i ujedine se zbog nacionalnog interesa, palestinskog nacionalnog interesa".
Alon Ben-Meir, stručnjak za Srednji istok sa Sveučilišta New York, kaže da je Hamas shvatio kako zbog arapskog ustanka Islam slabi. "Arapska mladež diljem Srednjeg istoka ne traži Islam kao način života. Oni ne uzvikuju 'Dolje Izrael', 'Dolje Amerike', Dolje ovo ili ono'. Oni traže slobodu, demokraciju, ekonomski razvoj, traže prilike da budu u stanju živjeti kao ljudska bića, da imaju dignitet. Ja mislim da je Hamas čuo poruku arapskih masa".
Fawaz Gerges kaže da je još jedan razlog za sklapanje pakta između Fataha i Hamas ono što on opisuje kao neuspjeh mirovnog procesa – predvođenog Sjedinjenim Državama – u ostvarivanju palestinske države. "Igrajući na američku diplomaciju predsjednik Mahmud Abbas si je potkopao kredibilitet i ugled u očima Palestinaca. Ovaj konkretni pakt, uistinu ne predstavlja samo neuspjeh američke diplomacije, već i žalostan neuspjeh predsjednika Mahmuda Abbasa da uspostavi mir za Palestince. I to je razlog zašto on nije imao izbora osim da dovede 'palestinsku kuću' u red i počne proces pomirenja među palestinskim frakcijama i grupacijama".
Alon Ben-Meir kaže da ovaj pakt o pomirenju također treba promatriti u svjetlu dolazećeg glasovanja u rujnu na Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda o palestinskoj državi. "Palestinci su počeli prije šest do osam mjeseci lobirati od zemlje do zemlje, jedne za drugom. I osigurali su otprilike 130 sponzora za priznavanje palestinske države koja bi se temeljila na granicama iz 1967. godine, s istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom i s pravom Palestinaca na povratak. To je ono što nazivamo maksimalističkim zahtjevom. Naravno sve je to predmet pregovora. Ali tražeći to u ime Hamasa i Fataha je pozitivno u smislu da sad ovdje imamo cijelo palestinsko političko tijelo koje traži istu stvar".
Ben-Meir vjeruje da će rezolucija biti usvojena. Međutim, dodaje da bi takva rezolucija bila neobvezujuća i da bi predstavljala samo simbolički čin. "Jednom kad steknu priznanje, što će s njim učiniti ako Sjedinjene Države i Izrael konkretno ne budu željeli surađivati? Što će učiniti s priznanjem? Okrenuti se natrag nasilju? I što onda?"
Ben-Meir, Gerges i drugi analitičari vjeruju da bi sporazum o pomirenju između Hamasa i Fataha mogao predstavljati prijelomnu točku za postizanje trajnog mira na Srednjem istoku – ali samo bude li nasilje iskorijenjeno zauvijek.