Linkovi

SAD: Nova stranica u povijesti otoka Ellis

  • Bernard Shusman

Dvorana za registriranje useljenika u SAD na otoku Ellis na snimku iz 1924. godine

Dvorana za registriranje useljenika u SAD na otoku Ellis na snimku iz 1924. godine

Dio povijesti otoka prije formiranja i poslije zatvaranja kao ključnog useljeničkog centra u SAD dio je nove, stalne izložbene postavke nazvane "Naseljavanje Amerike."

Otok Ellis je jedna od glavnih turističkih atrakcija New Yorka, po posjećenosti odmah iza Statue slobode. Svovremeno je bio, za više od 25 miliona useljenika u Sjedinjene Američke Države tačka kroz koju su prošli proceduru odobravanja usljenja. Za veliku većinu njih otok je bio prvi korak na američkom tlu i prvi korak ka sticanju državljanstva nove države. Najveći broj useljenika u Sjedinjene Države kroz taj centar je prošao u rasponu od šezdesetak godina, od 1892. do 1954. Najbrojniji su bili Evropljani, a mnogi njihovi potomci, kao i potomci useljenika iz ostalih dijelova svijeta, sada američki državljani iz svih dijelova Sjedinjenih Država, dolaze na otok da nađu informacije o njihovim precima, pohranjenje u lako dostupnoj arhivi.

Dio povijesti otoka prije formiranja i poslije zatvaranja kao imigracionog centra dio je nove, stalne izložbene postavke nazvane "Naseljavanje Amerike." Ta izložba je, u najkraćem, mnogo širi uvid u višestoljetna migraciona kretanja vezana za sjeverno-američki kontinent.

Stephen Briganti, izvršni direktor fondacije "Statua Slobode-Otok Ellis" kaže:

"Mnogi posjetioci su dolazili i odlazili govoreći.... ovdje ništa za mene, ili o meni i mojim precima. Podataka, dokumenata, zabilješki o tome nema. Upravo zbog toga smo, i uopće htijući da budemo relevantni, odlučili da pripremimo postavku koja će biti cjeloviti prikaz migracije ljudi. Otok Ellis je pravo mjesto da to i učinimo."

Izložba govori o prvim danima otkrivanja, istraživanja i naseljavanja sjevernoameričkog kontinenta, sukobima sa starosjediocima, Indijancima.... Većina novodošlih na američko tlo bili su slobodni ljudi. Izložbom "Naseljavanje Amerike" ne zatvaraju se čini ni pred historijom ropstva i nasilnog potčinjavanja ljudi, ističe Clay Gish, jedna od autorica izložbe:

"Morali smo govoriti i o tome. Mnogi su dovedeni na američko tlo protiv njihove volje i ovdje su se morali prilagoditi drugačijem životu na novom tlu."

Izložba je dio 20 miliona dolara vrijednog projekta nadgradnje i osavremenjivanja iszložbenih i muzejskih postavki i arhiva otoka Ellis. Tim projektom obuhvaćeno je i vrijeme nakon zatvaranja otoka kao usljeničkog centra 1954. godine. To je već bilo vrijeme kada su useljenici, legalno i ilegalno, u Sjedinjene Države hrlili, avionima, pješice preko granica, čamcima i brodovima kroz mnoge druge luke.

Michael Schneider, projektant tehnoločkog i medijskog apekta izložbe, kaže:

"Taj period predočavamo individualnim razgovorima sa ovovremenim useljenicima o njihovim iskustvima ulaska u novu zemlju i života u njoj."

Ti ovovremeni useljenici su i studenti iz svih dijelova svijeta. Na videu, na jednom od kompjuteriziranih monitora može se vidjeti mlada djevojka kako govori:

"Došla sam u Sjedinjene Države iz Nigerije da studiram ovdje i diplomirala na univerzitetu New York."

Nova izložbena postavka na otoku Ellis provocira posjetioce i na ocjene slične onome što kaže Rita McGregor iz Santa Fe-a:

"Za neme je vrlo interesantno da smo prije stotinu godina bili vrlo prijemčivi za useljenike, a da se sada prema njima ne odnosimo na isti način."

Stephen Briganti ističe, međutim, da je usljeništvo dio američke krvne slike, da je odnos prema usljenicima s vremena na vrijeme bivao oštriji, ali da nikada nije dovedena u pitanje činjenica da su Sjedinjene Države država usljenika i da će to biti i nadalje.

XS
SM
MD
LG