Više desetina doktora iz Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), koja broji oko 5.300 doktora, zatražilo je etičku saglasnost ljekarskih komora za odlazak iz zemlje.
U razgovoru za Glas Amerike, Harun Drljević, predsjednik Ljekarske komore Federacije BiH, govorio je o razlozima odlaska ljekara, njihovoj starosnoj strukturi, kao i općenito o stanju u zdravstvu.
Drljević, doktor u zeničkoj bolnici, kaže da odlazak ljekara iz BiH i zemalja regije nije nikakva novina: „Uvijek su ljekari odlazili sa ovih područja i uvijek su ljekari se kretali ka boljem”.
Ipak, današnji odlasci, kako on navodi, imaju dvije karakteristike. Pojašnjava da se radi o masovnosti koja poprima oblik epidemije.
„Nije to više ono što se sporadično svake godine dešavalo u Bosni i Hercegovini ili bivšoj Jugoslaviji”, govori primarijus doktor Drljević.
Veliki poklon
Kada riječ o starosnoj strukturi ljekara koji napuštaju svoje pozicije u FBiH, Drljević navodi da je riječ o mladim osobama koji bi trebali biti stub zdravstvenog sistema.
„Kada vam ode jedan ljekar, koji je gotov fabrikat, onda onaj tamo koji prima tog ljekara dobija veliki poklon. Što ga ne bi primili u zapadnoj Evropi iz prostog razloga što ništa nisu uložili u njega”, pojašnjava on.
Ispričao je i primjer Rumunije, gdje se nakon odlaska doktora dogodio „debakl”.
Precizan broj ljekara koji su napustili zemlju je izrazito teško utvrditi. Drljević je htio to da sazna.
Kao predsjednik Ljekarske komore FBiH, zatražio je od kantonalnih komora podatke o broju doktora koji su zatražili izdavanje saglasnosti radi odlaska iz zemlje.
Prvenstveni razlog odlaska, kako kaže, leži u lošem socijalno statusnom položaju. Iako dominantan motiv, novčana primanja, a za koja Drljević kaže da su bijedno mala, prate i drugi problemi. Upoređuje svoju platu koja iznosi oko 2.000 konvertibilnih maraka (KM) i znatno veća novčana primanja političara.
„Mi prihvatamo odgovornost u tom zdravstvenom sistemu. Odgovornost vam je u medicini postavljanje dijagnoze i davanje terapije. Tražimo da za odgovornost budemo adekvatno plaćeni. Ne može jedan dobar ljekar biti nekoliko puta manje plaćen nego loš ministar. To ne postoji nigdje sem kod nas”, dodaje on.
Ljekari u BiH, kako kaže Drljević, nemaju ni mogućnost edukacije, a u pravilu su ambiciozne osobe, čiji proces školovanja traje čitav život.
Druga stvar koja ima utjecaj na odlazak, kako kaže on, jeste zaštita profesionalne autonomije.
„Ne možete vi meni mjerama štednje dovoditi da ja reduciram svoje znanje u odnosu na pacijenta. To je direktno nanošenje štete pacijentu u kojem nije odgovoran poslodavac koji mi to naređuje i koji štede, nego ja koji izvršavam”, naveo je on.
Medicinski njemački jezik
Istovremeno, Njemačkoj, koja za bosanskohercegovačku situaciju nudi znatno bolje uslove, potrebni su ljekari.
U odnosu na danas, Drljević kaže da je ranije znatno bilo teže doći do posla ljekara u Njemačkoj i zemljama EU. Govori da njemački doktori odlaze u skandinavske zemlje, Holandiju, Sjedinjene Američke Države zbog boljih plata i uslova.
Podsjeća da ljekari u BiH rade u uslovima koji nisu primjereni za provođenje moderne medicinske doktrine.
„Po mom mišljenju, menadžeri treba da štede, prisiljavaju ljekare da štede. Evo ti 100 recepata, ako napišeš više, odbit ćemo ti od plate. Ako napišeš manje od 100 recepata, ti se nekog zakinuo”, navodi Drljević.
Kaže da vlasti investiranje u zdravstveni sistem doživljavaju kao trošak: „To je glavni problem. To je u glavi naših ministara, naših političara. Dakle, mi smo trošak. Investiranje u zdravstveni sistem je investiranje u humani kapital u budućnosti”.
U osvrtu na situaciju u Zenici, Drljević navodi da mladi ljekari, kada upišu specijalizaciju, istovremeno upisiju i kurs medicinskog njemačkog jezika.
Dodao je da je liječnički korpus u FBiH star i da se po pitanju odlaska mladih ljekara obraćao Federalnom ministarstvu zdravstva. Povratnog odgovora, kaže, nije bilo.
