Prema pouzdanim procjenama svake godine u Sjedinjemim Američkim Državama desi se oko 300.000 moždanih trauma vezanih za sport. I podatak da je sport, poslije saobraćajnih udesa, najčešći uzrok povreda mozga ukazuje na veličinu problema kojem se ne poklanja potrebna pažnja. Spomenuti podaci i zaključak sadržani su u obimnom nacionalnom istraživanju koje je proveo jedan veliki pedijatrijski istraživački centar među sportistima starim od 15 do 24 godine.
U američkim srednjim školama, gdje počinje ozbiljan sportski trening, potres mozga svake godine doživljava više od 60.000 učenika-sportista. Većina trauma te vrste dešava se na treninzima ili tokom nadmetanja praktično u svakom kontakt sportu - američkom fudbalu, nogometu, lakrosu, hrvanju....
Potres mozga doživio je i 17-godišnji hrvač Dane Harlowe, srednješkolac jedne škole u blizini Washingtona, nakon nehotičnog udarca protivnika ramenom u njegovu glavu:
„Zastao sam, rekao sudiji na trebam time out, glavna školska trenerica je prišla, provjerila moje reakcije.... i meč je prekinut“ - prisjeća se Dane.
Srećom po njega, a i ostale učenike-sportiste iz te škole, Alison Lane je diplomirani sportski trener i nije joj bilo teško zaključiti da je Dane Harlowe, vrlo talentirani hrvač i pobjednika na više takmičenja, doživio potres mozga.
„U pravilu, potrebno je vršiti testiranja učenika-sportista u određenom vremenskom razmaku, kada su zdravi, bilježiti njihove reakcije da bi ih mogli porediti sa reakcijama na te iste testove kada ima osnova da pomislimo da je došlo do neke moždane traume. Uporedni podaci pokazuju nam da li je učenik spreman na nastavi ili mu je potreban predah i oporavak“ - objašnjava trenerica Lane.
Dane je jedno vrijeme pauzirao, zatim prošao kroz seriju provjera i nakon tri tjedna vratio se treninzima.
Zaposleni diplomirani, certificirani sportski trener nije pravilo za svaku američku srednju školu. Ima ih u 42 posto tih škola. To praktično znači da potres mozga koji dožive učenici, u najvećem broju slučajeva tokom treninga i utakmica američkog fudbala, može proći bez prve stručnije provjere i pomoći.
I to je veliki problem kaže iskusna sportska trenerica Marjorie Albohm, predsjednica američkog Nacionalnog udruženja sportskih trenera:
„Srednješkolci su zaista zanemarena sportska populacija. Vrhunski sportisti imaju najbolju medicinsku brigu, ali srednješkolci, i kod nas i u svijetu, su po strani, zaboravljeni u medicinskom smislu.“
Gospođa Albohm ističe da bi i učenici, i roditelji i treneri ponajviše, trebali biti manje zahtjevni, tražiti manje, učenici od samih sebe, roditelji od svoje djece, treneri od učenika, jer su u pitanju mladi organizmi koje treba opterećivati u skladu sa fizičkim i psihičkim sazrijevanjem.
Nacionalno udruženje sportskih trenera i Nacionalna fudbalska liga, kao „najopasnija,“ pokušavaju na brojne načine ukazati na brojnost i rizičnost moždanih trauma kod sportista-srednješkolaca i zagovaraju usvajanje zakonskih mjera kojima bi se povećala sigurnost i zdravstvena briga o sportistima tinejdžerskog uzrasta.
