Rock n’ roll, tvrdi Christopher Knowles, vuče korijene iz tajanstvenih kultova drevnog svijeta. On kaže da su ti kultovi bili reakcija na hladnoću i gotovo neljudsku prirodu službenih, formaliziranih kultova tadašnjih država. U Grčkoj to je, naravno, bio Zeus. U Rimu – Jupiter, a u Egiptu Amon-Ra.
Mistični bi kultovi obično bili vezani uz boga plodnosti. Njih je bilo mnoštvo. Sve je počinjalo iz ideje o plodnosti i životnim ciklusima. Ljudi su imali veliku potrebu da se povežu s nečim većim od njih samih, kaže Knowles. Glazba koja se svirala za vrijeme kultnih rituala i ceremonija bila je brza, glasna i divlja – vrlo slična rock ‘n’ rollu, dodaje ovaj autor:
"Drevni Egipćani imali su hramove u kojima su nastupale pop dive, koje su bile pop zvijezde tog vremena. Oni bi se okupljali na festivalima gdje se pilo pivo i svirala glazba. Imali su vlastite heavy metal sastave – dečke koji bi bili obučeni u kožne štitove, mahali i udarali mačevima o oklope te vrištali iz petnih žila.”
I baš kao i rock and roll, kaže Knowles, drevna glazba služila je ljudima kao svojevrsni bijeg:
"Ljudima je potrebno uzbuđenje. Potreban im je odmor, da se ispušu, dosegnu osjećaj katarze. To vidimo svuda oko nas; to nije samo kod rock and rolla i tajanstvenih drevnih kultova. To je prisutno u svim kulturama – kao neophodan i prijeko potreban dio ljudskog postojanja: kršiti pravila neko vrijeme, odmaknuti se od uobičajene, opće prihvaćene stvarnosti."
I u drevnim i u modernim vremenima, dodaje Knowles, novi trendovi nastali su kao suprotnost ‘mainstream’ kulturi. On kaže da tajanstveni kultovi isprva nisu bili dobro primljeni. Smatrani su, u najbolju ruku, kontra-kulturom, a u najgoru – izazovom autoritetu, osobito u Rimu, gdje ih vlasti nisu službeno priznavale. Zbog toga bi se pristaše kultova sastajali potajno.
Dakle, kaže Knowles, ovaj je proces, isprva shvaćen kao pokret pobune usmjerene protiv tadašnjih kulturnih struja, tijekom vremena postao prihvaćeniji. Najveća paralela je, naravno, rock and roll. Kad se on rodio, spaljivale su se ploče, mediji su se punili kontroverzama, no na kraju su ga mase ipak prihvatile. “Mislim da je to jedan zanimljiv proces koji se ponavlja kroz povijest,” kaže Christopher Knowles. U knjizi Tajna povijest rock ‘n’ rolla, on također prati evoluciju tog glazbenog žanra - od izražavanja pobune mladeži do simbola američke kulture. Kaže da je to čudnovat proces koji zapravo počinje s glazbenim stilom rhythm & blues:
"Ritam i blues u kombinaciji s country swingom postaje rock-a-billy, a on se poslije razvija u rock and roll. Onda dolazi soul. Pa psihodelični rock 1960-ih. To je, na neki način, otvorilo Pandorinu kutiju, i stvari se tada počinju umnožavati. Dolazi punk, dolazi art rock, pa progresivni rock i glam rock. Zanimljivo je da – kad pogledate drevni svijet – shvatite da su i ljudi onda imali svoje vlastite glam rockere, svoje vlastite heavy metal sastave, kao i punk rock bendove!"
No, jesu li moderne rock zvijezde svjesne svoje sličnosti s drevnim rockerima? Christopher Knowles na to odgovara da se treba ugledati na Elvisa Presleya. Zanimljivo je, kaže Knowles, da je Elvis bio svjestan tog procesa. Zato je, u svojim kostimima, i nalikovao Apolonu, superjunaku s plaštom. A Beatlesi su, kaže, i sami postali bogovima. Međutim, Knowles nas uvjerava da rock and roll danas nije ono što je nekoć bio:
"Zlatno doba rock ‘n’ rolla počelo je 1965. godine, s albumom Beatlesa 'Rubber Soul.' Tada je rock ‘n’ roll zaista postao umjetnički oblik, a ne samo još jedan oblik plesne glazbe. U punom sjaju razvio se na MTV-u 1980-ih: i kroz glazbu i kroz glazbene video produkcije. Danas smo okruženi rock ‘n’ rollom: on je u svakoj reklami, u svakom dječjem TV programu, no nije u istoj mjeri važan slušateljima, posebno onim mlađima, kao nekad."
Međutim, autor Tajne povijesti rock ‘n’ rolla naglašava da je glazba proces i da će novo zlatno doba rock ‘n’ rolla ponovno doći. Ta je glazba, kaže on, uvijek bila uz nas, a bit će i ubuduće.
