Noćas je u bolnici u Hustonu, Texas, umro u 62. godini života jedan , po mnogima, od najbriljantnijih umova i intelektualaca našeg vremena Christopher Hitchens. Hitchens je umro nakon godinu i pol dana mučne borbe sa rakom jednjaka, koji mu je dijagnosticiran u junu 2010, zbog čega je morao prekinuti svoju turneju Amerikom, kako bi promovirao svoju knjigu God is not great.
Magazin Vanity Fair za koji je gospodin Hitchens godinama radio kao kolumnist, je objavio izuzetno dirljivi in memoriam, uz video snimak , tačnije video kolaž nekih od najbriljantnijih i najduhovitijih pojavljivanja ovog pisca i novinara u brojnim TV emisijama.
Rodjen je u Britaniji od majke Jevrejke i oca Britanca -kršćaninina, 1949 godine, i najveći dio svoje sjajne karijere je proveo kao ratni reporter, a potom književni kritičar i izuzetno prominentan, iako često više nego kontroverzan politički komentator.
Njegova politika, kažu svi koji su ga poznavali, nije laka za definirati. Godinama je kao mlad čovjek radio za ultra ljevičarski magazin The Nation, a kasnije bio glasan pristalica invazije na Irak, i predsjednika Busha. Strastveni ateista, borio se cijeli svoj život protiv vjerskog radikalizma bilo koje religije , i mrzio demagoge više od svega, a volio i živio za pravdu.
Christopher Hitchens je bio izuzetno glasan u vrijeme rata u BiH, nazivajući ratne zločine njihovim imenom prije nego se iko iz medjunarodne zajednice usudio to učiniti, a Miloševića, Mladića, Karadžića, i druge žestoke nacionaliste s područja bivše Jugoslavije, zvao ratnim zločincima mnogo prije nego ih je time proglasio haški Tribunal. Jedno je vrijeme u jeku rata živio u opkoljenom Sarajevu i dijelio sudbinu gradjana , što je kasnije ovjekovječio u eseju Zašto je Bosna važna.
Iza Chrisa Hitchensa su ostali supruga, i troje djece.
