Operacija spasavanja rudara, više od dva mjeseca zarobljenih duboko pod zemljom u rudniku zlata i bakra San Jose na sjeveru Čilea, uveliko je ovisila o funkcionalnosti kapsule u kojoj su, jedan po jedan, izvučeni na površinu zemlje. Kapsula je morala biti spuštana i dizana bez poteškoća kroz usku vertikalnu bušotinu dugu preko 600 metara, prečnika nešto većeg od pola metra, a njeno kretanje nije smjelo izazvati nikakva oštećenja u bušotini ili obrušavanja. Inžinjeri i tehničari čileanske ratne mornarice napravili su kapsulu. Veliki doprinos njenom osmišljavanju, dizajniranju i kompletiranju dali su i vrhunski stručnjaci NASA-e, američke agencije za istraživanje svemira.
Jučer i predjučer su od prvog do posljednjeg, 32 rudara Čileanca i jedna Bolivijanac, izvučeni su na površinu. Nakon svakog izvlačenja slijedili su čvrsti zagrljaji sa članovima porodica, sa spasiocima, sa zvaničnicima. Najstariji rudar, Mario Gomez, molitvom na koljenima zahvalio se za spas.
Tri verzije kapsule nazvane Phoenix po istoimenoj ptici, antičkom simbolu umiranja i ponovnog oživljavanja, napravili su, kako rekosmo, stručnjaci čilenske ratne mornarice. Uz mnoge sugestije eksperata za rudarstvo, i inžinjeri NASA-e dali su vrlo značajn udio u definiranju konačnog tehničko-tehnološkog rješenja Phoenixa.
NASA-in tim je u Čileu boravio u avgustu, a formirao ga je Clint Cragg, inžinjer u svemirskoj agenciji nadležan za problematiku sigurnosti posada tokom letova i izvođenja radnih operacija.
„U naš tim uvrstio sam dvadesetak inžinjera i tehničara NASA-inog centra za sigurnost. Nakon tri dana pažljivih analiza na licu mjesta, definirali smo 75 preporuka i 10. septembra ih proslijedili Čileancima“ - kaže gospodin Cragg.
Kapsula Phoenix, široka 50 centimetara, spuštana dole i vučena gore, testirana je dva dana, kako bi spasilački i tehnički timovi bili sigurni da će njeno kretanje teći bez teškoća.
O nekim preporukama NASA-inog inžinjerskog tima gospodin Cragg kaže:
„Brinulo nas je trenje tokom dizanja i spuštanja kapsule, te smo predložili oblaganje kapsule slojem teflona. Takođe smo predložili da budu ugrađeni kotači sa amortizerima, koji će viriti iz tijela kapsule i odvajati je od zidova bušotine.“
NASA-ini inžinjeri imaju ogromno iskustvo kada su u pitanju izazovi svemirskih letova, posebno u održavanju komunikacija astronauta i kontrole na zemlji. U tom kontekstu gospodin Cragg dodaje:
„U drugom dijelu procesa dizajniranja kapsule preporučili smo kakvu vrstu komunikacije bi trebalo imati između rudara u kaspuli i ekipe na zemlji, kao i ugradnju rezervoara sa kiseonikom za slučaj otežanog disanja tokom izvlačenja.“
Do blokiranih rudara prvo su, uz eksperte za rudnike, spušteni i vojni bolničari koji su pomogli odrediti, u skladu sa zdravstvenim stanjem rudara, redoslijed kojim će biti izvlačeni.
Da bi se rudari, sami u kapsuli, što lakše snašli u slučaju neke eventualnosti, članovi inžinjerskog tima NASA-e sugerirali su da kapsula bude što jednostavnija, kaže gospodin Cragg i dodaje:
„Jednostavnost je bila nužna. Da se, usljed komplikovanosti kapsule, nešto nepredviđeno desilo prilikom izvlačenja bilo kojeg od rudara, taj bi bio u nevolji.“
Rudari, sada na sigurnom i uz svu potrebnu njegu, preživjeli su pod zemljom najduži vremenski period u do sada zabilježenoj povijesti naše planete. Hoće li se vratiti u rudnik.... ostaje da se vidi.
Šta će biti sa kapsulom Phoenix.... takođe ostaje da se vidi. Sigurno je da je 33 rudara koji su njome izvučeni na površinu nikada neće zaboraviti.
