Doniranje, poklanjanje, darovanje ... je dio američkog načina života. Prema podacima World Giving Indexa, indeksa kojim se bilježi nivo darivanja širom svijeta Sjedinjene Američke Države su najdarežljivija zemlja naše planete. Slijede Irska, Australija, Novi Zeland i Britanija....
Nadalje, prema pouzdanim istraživanjima prosječni žitelji Sjedinjenih Država američkim humanitarnim organizacijama doniraju u novcu 73 procenta, što je u kupnom iznosu više od 200 milijardi dolara onog sa čime rapolažu te humanitarne organizacije.
Jedan dio velikodušnosti Amerikanaca vrlo je lako vidjeti na sabirnim punktovima humanistarnih organizacija.
Tako, primjera radi, svakog jutra gotovo ista slika pred sabirnim centrom Armije spasa u Alexandriji, nedaleko od Washingtona – kolona vozila iz kojih Amerikanci iznose ono što su odabrali za doniranje.
Maria i Ingrid su dvije Amerikanke iz te kolone:
„Osjećam se nelagodno.... imam toliko nove, nenošene, odjeće koja mi nije potrebna. Ne želim je baciti... Nekome će dobro doći...“ – kaže Maria
„Bilo bi sebično uništiti ono što nam ne treba, ono što drugima može koristiti. Daleko se bolje osjećam ako poklonim, nego da bacim u otpad.....“ – dodaje Ingrid.
Eugeniusa Downya, volontera Armije spasa u centru za doniranje i sortiranje, malo šta od poklonjenog može iznenaditi. Ipak:
„Najneobičnija stvar, donirana prije desetak dana, bio je model helikoptera na daljinsko upravljanje, skoro metar i po dugačak, u potpuno ispravnom stanju.“
Zašto Amerikanci doniraju?
Dijelom i zato što za vrijednost poklonjenog mogu umanjiti godišnji porez na zaradu.
„Takva poreska olakšica, pretočena u zakon, je dio našeg načina života...“ - kaže George Hood, predstavnik Armije spasa i dodaje:
„Velikom većinom Amerikanci, i bez toga, doniraju jer žele pomoći onima koji su u nevolji.“
Gospodin Hood ističe da je velikodušnost duboko ukorijenjena u američkoj tradiciji i da darivanje i učestvovanje u humanitarnim projektima Amerikancima pruža još nešto čemu su skloni - brojne prilike za ostvarivanje pojedničanih, ličnih veza.
Ingrid i članovi njene porodice, primjera radi, volonteri su u humanitarnim programina njihove crkve, a često odlaze i dobrotvorne misije u inostranstvo.
„Na taj način ne samo da se zbližavate sa ljudima sa kojima učestvujete u nekoj misiji, nego i upoznajete ljude koje nikada ne biste sreli“ – kaže Ingrid.
Gospodin Hood naglašava da su Amerikanci posebno osjetljivi kada su u pitanju djeca:
„Naročito to dolazi do izražaja u vrijeme Božića. Poklanjaju jako mnogo potpuno nove, novokupljene odjeće, knjiga i igračaka za djecu. Vole doći u naše donatorske centre, vole pokloniti, vole vidjeti radosna lica djece i njihovih majki.“
Za vrijeme posljednje ekonomske rececije darežljivost Amerikanaca bila je nešto manja, ali na neobičan način:
„To je misterija neke vrste za mene. Uobičajeni nivo donacija u posljednje tri godione bio je manji za oko 6 odsto. Ali, tokom božićnih dana novčane donacije koje su na ulicama prikupljali volonteri Armije spasa bile su veće i do 25 odsto“ – kaže gospodin Hood.
Osim novca, odjeće, obuće, namještaja, kućanskih aparata, automobila..... Amerikanci poklanjaju i svoje slobodno vrijeme. Skoro 65 miliona njih, ili svaki četvrti, prošle godine dobrovoljno je radilo na nekom od hiljada i hiljada programa pomoći.
