Linkovi

Eric Clapton okupio više od 30 virtuoza na jednom mjestu - Crossroads Guitar Festivalu - i onda svakome pustio na volju

  • Jagoda Bush

Eric Clapton, Crossroads Guitar Festival 2013, Madison Square Garden, New York. (Photo by Charles Sykes/Invision/AP)

Eric Clapton, Crossroads Guitar Festival 2013, Madison Square Garden, New York. (Photo by Charles Sykes/Invision/AP)

Kad Clapton poziva na party, odazivaju se svi... Potvrda Claptonove reputacije i vrijednosti njegove ideje koja se rodila 1999. godine, s dobrotvornim koncertom “Eric Clapton and Friends,” održanom u Madison Square Gardenu, za prikupljanje sredstava za centar za rehabilitaciju od droga i alkoholizma, koji je Clapton osnovao na Antigui, dvije godine ranije, 1997. godine. Koncert je prerastao u dvovečernji festival – Eric Clapton’s Crossroads Guitar Festival; prvi je bio održan 2004., u Dallasu, drugi i treći, 2007. i 2010. godine, ugostio je Chicago, četvrti je proteklog vikenda – 12. i 13. travnja – održan u New Yorku, ponovno u Madison Square Gardenu.

Tijekom proteklih 15 godina, Clapton je za svoj dobrotvorni projekt (Crossroads Rehab Center, dijelom namijenjen siromašnima Antigue i Barbude, ali i drugih zemalja, osnovao je vlastitim novcem) prikupio više od 20 milijuna dolara, uglavnom prodajom vlastitih gitara i nagovaranjem prijatelja, glazbenika, kako je rekao publici u Chicagu, kojima se sâm divi i koje poštuje, da nastupe na njegovim dobrotvornim koncertima. Kad Clapton poziva na party, odazivaju se svi.

Više od 30 njih – istinski “Tko je tko” najboljih u svijetu gitarista – učinilo je Crossroads Guitar Festival 2013 pravom meccom za ljubitelje bluesa i rocka. Rijetka prilika da vide i čuju svoje gitarističke heroje u zajedničkim nastupima - gotovo 10 sati svirke, u dva maratonska showa.

Na pozornici Madison Square Gardena, u atmosferi glazbene kolegijalnosti i solidarnosti, dijaloga i impromptu kolaboracija i prijateljskog nadmetanja, improvizirali su, miješali repertoare, razmijenjivali gitarističke lickove majstori i njihovi šegrti, uzori i njihovi sljedbenici – B. B. King, Buddy Guy, Jimmie Vaughan, Jeff Beck, Doyle Bramhall II, Robbie Robertson, Sonny Landreth, Taj Mahal, Keb’ Mo’, Robert Cray, Andy Fairweather Low, Allan Holdsworth, John Mayer, Keith Urban, Vince Gill, Albert Lee, Blake Mills, Earl Klugh, Citizen Cope, Steve Cropper i Booker T (Booker T. and the M. G.s), Kurt Rosenwinkel, Gary Clark Jr., Robert Randolph, Matt "Guitar" Murphy, Cesar Rosas i David Hidalgo (Los Lobos), Warren Haynes i Gregg Allman i Derek Trucks (The Allman Brothers Band), Sonny Landreth, Eric Clapton, naravno. Koncentracija talenta zastrašujuća čak i za veterane među njima. Ali svi su svoj ego očito ostavili doma i vidno uživali u društvu jedno drugoga, slušajući jedan drugoga, puni međusobnog poštovanja.

Od najstarijih – B. B. Kinga (87) i Buddyja Guya (76) – do najmlađeg – 14-godišnjeg Quinna Sullivana, über-talentiranog protégéa Buddyja Guya – slavila se prošlost, sadašnjost i budućnost gitare. U skladu s imenom (prema Cross Road Bluesu, legendarnog Mississippi Delta bluesmana Roberta Johnsona, koji je za Claptona odredio put), Claptonov festival normalno sadrži najviše bluesa (akustičnog i električnog), ali i dobru dozu rocka, također soula, countryja i jazza, jer koncertima je cilj istaknuti raznolikost gitarista i glazbenih stilova.

Vince Gill, Keith Urban i Albert Lee, “Trijumvirat country gitara,” pokazali su kako spajati blues sa bluegrassom; Jeff Beck rock sa jazzom. Keb’ Mo’ i Taj Mahal odali su priznanje klasičnom country bluesu; Booker T and the M. G.s - Memphis soulu kojega su i bili arhitekti. Bilo je Louisiana slide gitare, majstora Louisiana slide gitare Sonnyja Landretha, jazz-rock inovacije Allana Holdswortha, fusion jazza Kurta Rosenwinkela, vrhunca psihodelije 60-ih u nastupu Claptona i u muziciranju Garyja Clarka, Jr. i Doylea Bramhalla, energičnog honky-tonka Vincea Gilla. Los Lobos su bluesu donijeli latinskomeričke ritmove. Bilo je “lekcija” iz slide gitare, bottleneck gitare, pedal steel gitare, wah-wah tehnike sviranja... i impresivnog pokazivanja Gibsona, Telecastera, Stratocastera, Martina...

Neki od nezaboravnih trenutaka? Haynes, Trucks i Allman u rijetkom akustičnom setu u koji je uvrštena bila i dirljiva interpretacija “The Needle and the Damage Done,” Neila Younga. Gitarističke harmonije Dereka Trucksa i Warrena Haynesa. John Mayer i Keith Urban u “Don’t Let Me Down,” Johna Lennona. Emocionalna “Tears In Heaven,” u polusatnom akustičnom setu Claptona. Mladi Quinn Sullivan, koji je moguće postavio novi rekord u brzini sviranja gitare.

Clapton i Richards

Clapton i Richards

I trenutak na kraju druge večeri kad se na pozornici iznenada, nenajavljeno, pojavio Keith Richards i pridružio Claptonu u blues standardu “Key to the Highway,” Roberta Johnsona, i nastavio u “Sweet Little Rock ‘N Roller,” Chucka Berryja. Oduševljena je publika digla krov s dvorane Madison Square Gardena!

I finale, u kojemu se 18 gitarista poredalo na pozornici i jedan po jedan, čekajući na svoj red s nestrpljivošću malog djeteta, izveli vlastiti solo. Prizor koji se ne zaboravlja i koji ćemo, uz ostale, imati prilike vidjeti na DVD-u, čiji prihodi od prodaje također idu Crossroads centru.

Ono čega nije bilo na 4. Crossroads Guitar Festivalu – nije bilo gitaristica. Nisu baš bile zastupljene ni na prijašnjima. Nadajmo se da će ta pogreška na petom festivalu biti ispravljena.

Koncerti u Madison Square Gardenu bili su kulminacija američke turneje 68-godišnjeg Erica Claptona, koja je počela 14. ožujka, povodom objavljivanja njegova novog, 21. solo albuma “Old Sock.”
XS
SM
MD
LG