Božićni blagdani ne mogu bez nje, jer jednostavno - najljepša je!

U Sjedinjenim Državama, kao uostalom i u mnogim drugim dijelovima svijeta, jedan od tradicionalnih simbola božićnih blagdana jedna je biljka, jedna lončanica. Porijeklom je “južno od granice,” iz Meksika; Azteci su je kultivirali, i njihovi kraljevi jako cijenili, davno prije pojave kršćanstva na Zapadu. Ali ime pod kojim je u cijelom svijetu poznata, dobila je po jednom Amerikancu i od jednog Amerikanca. A jedan Amerikanac je i zaslužan za razvoj cijele industrije koja, zahvaljujući toj biljci, cvate već blizu stotinu godina.

Njezin je vatreni cvijet, odnosno ono što općenito smatramo njenim cvijetom, uglavnom žarkocrvene boje, okružen zelenim listovima, ali zahvaljujući intenzivnoj hibridizaciji dobili smo i one s bijelim i žućkastobijelim i ružičastim cvjetovima... cijeli niz varijeteta i serija, sve u svemu preko 100 vrsta.

Botanički joj je naziv euphorbia pulcherrima, “najljepša euphorbia;” u Meksiku je zovu La Flor de la Nochebuena; nama je poznata kao mlječika krasna, još poznatija kao božićna zvijezda ili poansecija/poinzecija, od njezinog običnog imena poinsettia. To je ime dobila po prvom američkom ambasadoru u Meksiku, Joelu Robertu Poinsettu.

Azteci su biljku zvali Cuetlaxochitl - “smrtni cvijet, koji umire i nestaje kao sve što je čisto i nedužno, što je bez krivnje i grijeha.”

Poinsettia voli tropsku klimu južnog Meksika gdje naraste do veličine velikog grma ili manjeg drveta, visine 3-4 metra. Kralj Montezuma karavanima ju je donosio do glavnog grada, današnjeg Mexico Cityja, jer njegova nadmorska visina nije pogodovala rastu poinsettije. Azteci su biljku koristili u razne praktične svrhe – iz njenih crvenih brakteja, pricvjetnih listova, izvlačili su crvenkastu boju za tekstil i kozmetičke preparate, zgnječene ih stavljali na prsa za poboljšanje cirkulacije, a njenu mlječ upotrebljavali u liječenju groznice. No, u prvom redu, ona je Aztecima bila simbol čistoće i podsjetnik na prinošenje ljudske žrtve. Uskoro, postat će katolicima i kršćanima simbol krvi Isusove.

U vjerske svrhe, poinsettia se počela koristiti vjerojatno negdje tijekom 17. stoljeća. Zbog njene dekorativne ljepote i njene plamteće crvene boje te činjenice da cvijeta baš tijekom božićne sezone, franjevci, blizu mjesta Taxco, u južnom Meksiku, počeli su je tada koristiti za Fiestu de Santa Pesebre, ukrašavali su njome jaslice.

O toj biljci, danas sinonimnoj s Božićem, postoje brojne priče i legende. Ona koja se najčešće spominje govori o siromašnoj djevojčici po imenu Pepita, koja na Badnjak nije imala što dati malom Isusu i zbog toga je bila duboko nesretna. Njen rođak Pedro uvjerio ju je da je dovoljno dati i nešto skromno. Na putu do crkve, Pepita je kraj puta ubrala buket običnog, neuglednog poljskog bilja; kad ga je položila kraj jaslica, dogodilo se čudo – njen skroman buket rascvjetao se u raskošne, crvene cvjetove. Dali su im ime – Flores de Noche Buena, cvijeće svete noći.

Biljka bi i danas možda bila samo regionalna da nije bilo Joela Roberta Poinsetta, koji je u Meksiko stigao 1825. godine, nakon što ga je predsjednik Andrew Jackson imenovao prvim veleposlanikom Sjedinjenih Američkih Država u toj zemlji. Poinsett je bio i strastveni botaničar-amater pa je svaku priliku koristio da putuje Meksikom, u potrazi za novom, neobičnom florom. Prilikom jednog posjeta Taxcu, u južnom Meksiku, 1828. godine, Poinsett je, na obroncima okolnih brda, ugledao nevjerojatno lijepu biljku, s tamnozelenim i žarkocrvenim, modificiranim listovima. Odmah je uzeo nekoliko reznica i poslao ih kući, u Greenville, u Južnoj Karolini. U Poinsettovom stakleniku, u Greenvilleu, gdje će Poinsett početi i komercijalno uzgajati biljku i odakle će ona biti prenesena u Evropu, udareni su temelji današnjoj multimilijunskoj industriji, koja će se roditi na drugoj strani Amerike, u Kaliforniji.

Iako je od njemačkog botaničara Karla Ludwiga Wilenowa, biljka, 1833. godine, dobila svoje botaničko ime – Euphorbia pulcherrima, ona u Americi i dobrom dijelu svijeta ostaje daleko poznatija pod imenom poinsettia. Nije ga sâm Poinsett dao biljci nego američki povjesničar i stručnjak za hortikulturu William H. Prescott. U svojoj knjizi The Conquest of Mexico (1848.) Prescott detaljno opisuje i botaničko “otkriće” Joela Poinsetta. U čast Poinsettu, koji je biljku prvi donio u Ameriku, Prescott joj i daje novo, vernakularno ime – poinsettia. Po smrti Poinsetta, 12. prosinca 1851. godine, taj dan u Americi, ukazom Kongresa, postaje – Poinsettia Day.

Imao je Poinsett i dugu karijeru kongresmena, pored toga što je, u Meksiku, bio prvi ambasador Sjedinjenih Država; bio je i osnivač preteče Smithsoniana; bio je i Ministar rata, za vrijeme administracije predsjednika Martina van Burena, i za trećinu povećao vojsku Sjedinjenih Država i vojnike uposlio na najvećem, u američkoj povijesti, nasilnom raseljavanju Indijanaca na izolirana zapadna područja; no pamte ga uglavnom po tome što je u Ameriku prenio i popularizirao Euphorbiu pulcherrimu.

Ono što je manje poznato, to je da se, dok je bio u Meksiku, Poinsett volio malo previše miješati u meksičke poslove i općenito poslove Latinske Amerike, pa je tako i nastao izraz “Poinsettismo,” za opisivanje nametljivog načina ponašanja. Kad je meksičkoj vladi dodijalo Poinsettovo uplitanje, proglasila ga je personom non grata i Washington je morao opozvati svog ambasadora, baš na sâm dan Božića, 1829. godine.

Vratimo se biljci koja nosi njegovo ime... U Americi, uzgaja se u svih 50 saveznih država, ali glavnu ulogu još uvijek igra Kalifornija. Godine 1900. Albert Ecke, doseljenik iz Njemačke, osnovao je u Los Angelesu mljekaru i voćnjak. Očaran poinsettijom, počeo ju je uzgajati i prodavati na uličnim kioscima. Njegov sin, Paul, oplemenit će biljku, razviti tehniku kalemljenja, za dobijanje punije, kompaktnije biljke, a Paulov sin, Paul Ecke, Jr., bit će odgovoran za promidžbu biljke kao božićnog cvijeta. Eckeovi su držali monopol na proizvodnju poinsettija sve do 90-ih godina, kad je jedan znanstvenik otkrio i obznanio njihovu tehnološku tajnu. I polje je bilo otvoreno konkurentima. Eckeovi, koji biznis vode u mjestu Encinitas, u južnoj Kaliforniji, i u staklenicima u Gvatemali, još uvijek drže blizu 70% domaćeg i oko 50% svjetskog tržišta.

U božićnoj sezoni, u razdoblju od šest tjedana, u Americi se proda više od 70 milijuna lončanica, što poinsettiju čini apsolutno najpopularnijim cvijetom, koji američkom gospodarstvu doprinosi s nekih 250.000.000 dolara. Kupujemo je za one koje volimo, da bi im uljepšali blagdane, kupujemo je za same sebe, da bi sebi uljepšali blagdane. Jer, unatoč ironičnoj povijesti – prvotno, bila je Aztecima simbol prinošenja ljudske žrtve, nakon dolaska Evropljana - simbol Božića i krvi Isusove, a čovjek po kojemu nosi ime u povijesti ostaje poznat, eto, i po tome što je iz njihovih domova istjerao više Indijanaca od bilo kojeg drugog vladinog dužnosnika, poinsettia je, jednostavno rečeno - euphorbia pulcherrima, najljepša euphorbia!