Linkovi

SAD: Vjera i sloboda izražavanja ne isključuju jedna drugu

  • Jerome Sokolovsky

Napad u Parizu I ubistvo karikaturista lista Charlie Hebdo je dovelo do debate o slobodi govora I blasfemiji, ili bogohuljenju, naglašavajući različite pristupe kojeg imaju zapadne i muslimanske zemlje.

Psalm koji se obično čuje na jevrejskim sahranama se mogao čuti i u jednoj washingtonskoj sinagogi na ceremoniji sjećanja na žrtve napada u Parizu. Francuski ambasador Gereg Araud je rekao da nije slučajnost da su meta napada bili i novinari i Jevreji.

Kada se izvrši napad na demokraciju, prosvjećenje, pluralizam, prve žrtve su nažalost veoma često novinari i Jevreji, rekao je on.

Nakon terorističkog napada, američki Jevreji su ozbiljno zabrinuti zbog anti-semitizma u Evropi, i ističu da Amerika na drugačiji način gleda na slobodu govora. Ubistva, u kojima je ubijen i jedan policajac musliman, također su podstakla žučnu debatu u kojoj mnogi evropski muslimani kažu da žele zabranu na karikature koje ismijavaju proroka Muhameda. David Friedman iz organizacije Anti Defamation League po pitanju anti semitizma surađuje sa američkim agencijama za provođenje zakona. Ali on ne želi zakon protiv anti-semitizma, kao onaj u Francuskoj.

Smatramo, kao pravilo, da je izražavanje nešto što obogaćuje društvo, čak i kada to izražavanje nije najljepše, kaže David Friedman.

On dodaje da, činjenica da ljudi imaju pravo da vrijeđaju muslimane, ne znači da oni to trebaju i raditi.

U svijetu u kojem su ljudi veoma osjetljivi, doljevanje ulja na vatru ne pomaže da budemo susojećajniji, uljudniji svijet sa više shvatanja, kaže David Friedman.

Haris Tarin iz Vijeća Muslim Public Affairs kaže da su kampanje protiv islamofobije ubijedile američke novinare da su slike kao one u Francuskoj uvrjedljive.

Iako nemamo nikakve zakone kojim se listovima i novinama zabranjuje da objavljuju karikature, vidjeli smo u prošlosti da kada su karikature objavljene u Evropi, američki listovi ih nisu objavili, kaže Haris Tarin.

On dodaje da zakoni protiv uvreda islamu ne dovode do rezultata.

U zemljama kao što su Pakistan, Indonezija, Egipat, gdje imamo vlade koje su uvele zakone protiv blasfemije, oni se obično koriste iz političkih razloga. Koriste se protiv manjinskih grupa, protiv ljudi koji nemaju moć i koji nisu većina, kaže Haris Tarin.

Dok se prisjećamo na žrtve mržnje, i dok se prijetnja osjeti i ovdje, nada na obje strane Atlantika je da će svijet shvatiti da vjera i sloboda izražavanja ne isključuju jedna drugu.

XS
SM
MD
LG