U svijetu koji traga za alternativnim gorivima, biljno ulje postaje sve popularnija zamjena za sirovu naftu. Gorivo za dizel motore može biti vrlo lako proizvedeno iz sojinog, repičinog ili drugih ulja koja se uobičajeno mogu naći u kuhinjama. Na samo sat i pol vožnje od Washingtona, jedna kompanija se trudi da uljanu repicu provede s polja do kuhinja, a potom do spremnika za gorivo ... i da sve to učini posve lokalno. Taj bi sistem, kažu direktori te kompanije, mogao funkcionirati bilo gdje u svijetu.
Svježe prženi čipsi od krumpirića jako su tražen obrok u taverni u ulici Cork, u Winchesteru, u saveznoj državi Virginiji. Dolaze kao prilog svim jelima s roštilja, a i brojnim drugim jelima. Upravitelj kuhinje Chris Bennett kupuje ulje za fritezu od male kompanije Shenandoah Agricultural Products, udaljene svega nekoliko kilometara.
Nakon što je restoran iskoristio ulje, kompanija Shenandoah ima s njim daljnje planove. "Pretvorit će ga u biodizel," kaže Bennett.
Biodizel je dizel gorivo proizvedeno od biljaka a ne iz nafte. Kompanija Shenandoah ga koristi za svoja poljoprivredna vozila. Direktorica kompanije Diane Kearns kaže: "Ljudi i sve što se događa samo je dio veće slike svijeta. Dakle, ako možemo stvari raditi na održivi način i ekološki, onda to pomaže svijetu. Isto tako, sve treba i ekonomski funkcionirati."
U ovom dijelu Amerike, poljoprivredna proizvodnja je u opadanju jer se sve više šire predgrađa. Kearns kaže da želi pronaći način da održi lokalno poljodjelstvo, a pritom i pomogne u održavanju okoliša. Smatra da bi usjevi koji se koriste za biodizel u tome mogli pomoći. Kaže da joj nije posebno stalo do zarade: "Razlog da se ovo radi nije da se zarade milijuni dolara. Razlog je da se ojača lokalno poljodjelstvo i dokaže da je to održiva vrsta biznisa."
Biodizel je rastuća industrija u svijetu. Ali, Kearns i njezini partneri su drugačiji od uobičajenog poslovnog modela: oni rade sve – Kearns uzgaja uljnu repicu, njezin partner Josh Leidhecker proizvodi ulje za lokalne restorane, a potom iskorišteno ulje prerade u biodizel gorivo sistemom koji je Leidhecker dizajnirao i sam i izgradio.
On je čak to tako dobro isplanirao da sve stane u prikolicu traktora: "Željeli smo dizajnirati sustav koji je stvarno mobilan, tako da možemo otići do potrošača i proizvesti gorivo za njega na licu mjesta."
Kearns kaže da je sistem ekonomičan; njihov biodizel košta u proizvodnji koliko i biodizel gorivo koje prodaju velike kompanije. Ustvari, uspijevaju ga prodati jeftinije od konkurenata i još ostvariti zaradu. Ne baš veliku, ali – kako kažu – dovoljnu.