Linkovi

Divlji lan - budući izvor goriva za zrakoplove?

  • Steve Baragona

Divlji lan, koji će možda postati izvor goriva za zrakoplove Američke ratne mornarice

Zbog zabrinutosti oko klimatskih promjena, nestabilnih cijena nafte i nedavnog izljeva nafte u Meksičkiom zaljevu, u Americi vlada sve veći pritisak da se okonča ovisnost o nafti. U potrazi za alternativnim rješenjima, Američka ratna mornarica i komercijalna zrakoplovna industrija razmatraju načine kako naftne derivate zamijeniti biljnim uljem kao izvorom goriva za zrakoplove

Borbeni zrakoplov F-18 uzlijeće s pokusnog poligona Američke ratne mornarice na rijeci Patuxent u Marylandu. Ovaj nadzvučni avion pokreće gorivo od kojeg je 50 posto na bazi nafte, a drugih 50 posto dobiveno iz sjemena cameline, biljke uljarice poznate kao divlji lan. Rick Kamin vodi program za testiranje alternativnog goriva. On osobno nema ništa protiv korištenja nafte:

"Svi su naši sustavi napravljeni da zauvijek funkcioniraju na naftne derivate. No, postoje neki problemi vezani za taj resurs: variranje cijena i veliki trošak uvoza nafte."

No, bilo da se radi o uvoznoj nafti ili divljem lanu uzgojenom na gospodarstvu, Kamin kaže da se kod aviona F-18 ne vidi razlika. To pokazuju svi do sada obavljeni testovi, kaže on. Ponekad bi se čak gorivo na biljnoj bazi pokazalo učinkovitijim.

Jim Rekoske, direktor za obnovljiva goriva pri tvornici za rafinerijsku opremu Honeywell UOP, kaže da takav učinak ne iznenađuje, s obzirom na kemijsku strukturu divljeg lana. Ona nije puno drugačija od dizel nafte ili goriva za zrakoplove, kaže on. A gorivo za borbene avione nije puno drugačije od onog za putničke zrakoplove. Japan Airlines bila je jedna od nekoliko zrakoplovnih kompanija koja je uspješno testirala razne vrste biogoriva prošle godine. Osim nedavnog rasta cijena nafte, ono što je probudilo zanimanje za biogoriva je i zabrinutost zbog zagađenja okoliša: izgaranje goriva stvara ugljični dioksid, odnosno stakleničke plinove. No, drugi je razlog tome mogućnost za dobar biznis. Jim Rekoske kaže:

"Na to gledamo kao na priliku za proširenje posla na nešto što će biti jako važno na ekološkom planu, dakle nešto što ima smisla i što će imati pozitivan odjek."

Cilj Jima Rekoskea u sljedećih deset godina je da trećina goriva za američki transportni sustav postane biogorivo, što će uključivati naftu na bazi divljeg lana. Međutim, Jim Bartis iz Korporacije Rand nije uvjeren da je uzgajanje ove uljarice dobra ideja:

"Da bi se proizvelo samo jedan posto količine nafte koja se koristi u Sjedinjenim Državama, trebalo bi ustupiti 10 posto od ukupne zemlje za sve usjeve u Americi. I to ne samo zemlje na kojoj se uzgajaju zrnate kulture. Radilo bi se o ustupanju jedne ogromne površine."

Preseljenje te čitave površine imalo bi negativne posljedice na prehrambenu industriju, pogotovo ako se uzgoj pšenice zamijeni divljim lanom. Prema Jimu Bartisu, to znači da bi se negdje drugdje u svijetu moralo krčiti šume ili livade kako bi se uzgajala pšenica. A krčenjem šuma stvaraju se velike količine stakleničkih plinova koji mogu poništiti prednosti proizvodnje divljeg lana kao zamjene za naftu. Trenutno svega nekolicina farmera uzgaja ovu uljaricu. Osim toga, postoji i drugi nedostatak, kaže Rick Kamin:

"Ne postoji tvornica koja bi u potpunosti proizvodila samo ovu vrstu goriva. Zbog toga bi se trebalo raditi o poslovnom ulaganju."

Na taj način bi se, kaže Kamin, mogla smanjiti cijena nafte. Divlji lan je samo jedan od kandidata za biogorivo budućnosti. Ostali su životinjske masti, alge, i drugi. Jim Rekoske iz tvornice Honeywell UOP misli da ćemo ih trebati sve, prvenstveno stoga što svaki od njih daje vrlo mali prinos. Svi zajedno, kaže on, mogu učiniti zamjetnu razliku – onu koja će pomoći u promjeni goriva za zrakoplove Američke ratne mornarice, ali i za američko gospodarstvo.

XS
SM
MD
LG